Nerviramo lokalno stanovništvo, kaže jedan engleski esejist, jer stojimo na kružnim tokovima i u uskim ulicama i divimo se onome što oni smatraju sitnim detaljima, rizikujemo da nas pregaze jer nas zainteresuje krov vladinog zdanja ili natpis na zidu. Otkrivamo da su supermarket ili frizerski salon strašno zanimljivi, pravimo beleške i fotografije.
Kada se vratimo kući, prestajemo biti putnici te sami postajemo lokalci zatočeni u svom ograničenom prostoru i vremenu.