Uvek, kad god bi pokušao da sebe objasni samom sebi, neka bi provalija preostala, neka rupa, mrak pred kojim bi njegov razum ustuknuo, u koji nije vredelo sipati reči. Reči bi bivale progutane, provalija bi ostajala. Uvek je njegova priča imala rupu: pogrešna priča, uvek pogrešna.