zajedništva objasnimo drugima, niko ne može da nam ih tumači. Kada iskustvo zajedništva zadržimo za sebe, prihvatamo ga. Korist koju imamo od zadržavanja ovih iskustava u sebi jeste da naša vera u zajedničku paradigmu prerasta u „znanje“. Ovo znanje našu svest i ponašanje prožima uprkos tome šta stari otisci prenose. Veri nije potrebna spoljna podrška, samo verovanju.