Ciganin, ali najljepši

Kad kažem Rom, vidim napisanu riječ. Kad kažem Ciganin, vidim čovjeka.

Pa vi zvučite ko da je Mađar jebo Slovenca i ispalo govno progovorilo

Ne vjerujem u vraga - reko je Mirza. To je Mirza. Ne odgovori ti. On učini da tvoja riječ nestane. - Ljudi su ga izmislili. Nisu mogli podnijeti da u čovjeku samom ima toliko zla. Tako im lakše.

- Ma nemoj, izmislili su ga. A jesu onda izmislili i Boga? - pitam.

- Jesu. Jer ne mogu podnijeti da budu zahvalni jednome od svojih. To je još teže

Ne možeš pasti dublje i od toga ti bude toplo.

shvaćamo da smo braća, pa odlučujemo da bismo radije bili kopilad.

kada netko umire, nema hrabrih.

Uvijek imaš izbora. Kažeš da ga nemaš, ali to samo znači da si izabrao da te sudbina

Ova između, ova prokleta, „ali“. To je riječ uljez, to je zla riječ. Ne smije joj biti mjesto u rečenicama o ljudima. Ako si s krive strane te riječi, ona te zauvijek dijeli od dobrih slika, shvaćaš.

Očajnici zavole druge očajnike, samo nikada one svoje vrste.

Kako bi lijepo bilo biti ništa, pomislio sam.