Iz svoje kože: Život s depresijom

Pitao sam jednom francuskog pisca Begbedea ima li život smisla. „Nema nikakvog, ali to ne mogu reći šestogodišnjoj kćeri dok liže sladoled“, odgovorio je.

I pozitivni događaji mogu biti okidač za reakciju organizma koja je sve samo ne pozitivna.

Branko Kockica je radio plemenitu televizijsku emisiju. Danas tvrdi da nikad više ne bi radio takvo što jer su mnoga djeca koja su pratila njegovu emisiju postala đubrad. Čovjek je zdvojan, čini mu se da je najbolje godine svoga života potrošio uzalud. Ima i pravo.

Kada vidiš ove današnje idiote, a svi su kao klinci gledali Kockicu, logično se zapitati čemu priča o ljubavi, pravdi i društvenoj solidarnosti kada nam je društvo u kojemu živimo beskrupulozna zajednica egoističnih manijaka. I nije Kockica usamljen. Egzistencijalistička sumnja oduvijek opterećuje ljude. Treba li uopće išta raditi, ikome išta objašnjavati

Pitao sam jednom francuskog pisca Begbedea ima li život smisla. „Nema nikakvog, ali to ne mogu reći šestogodišnjoj kćeri dok liže sladoled“, odgovorio je.

kada znam za sebe, na život gledam kao na borbu u kojoj neprestano zaokupljam misli da ne bih razmišljao o upitnicima.

Živimo u svijetu u kojemu je imperativ biti sretan do karikaturalnih razmjera. Naprosto je nepristojno biti nesretan i kada se to ne dogodi, onda ljudi pate, dolaze tjeskoba i anksioznost, dolazi bolest

Muči me to što se onaj gore opasno bruka u vezi s nama dole, ali trudim se da ne razmišljam previše o tome, već da pomognem gdje pomoći mogu.

što ja hoću

i što hoće mene

samo spavam i čekam

što ja hoću

i što hoće mene

da l’ moram šibicom paliti dlan

da l’ moram

da l’ moram

na raspolaganju

dostupan biti

mogu li zamoliti

da mi se nitko ne obraća

jednom sam psihijatrici govorio o toj dilemi

što ja to hoću i što hoće od mene

a ona je rekla da su to pitanja

za zdrave ljude

Nemam velika očekivanja od života osim da ne boli previše i da me bližnji u sreći nadžive.

Uvijek sam organizirao život oko kave. Dvije dnevno. Pijem i pušim. Lakše mi je. Sve do drugog gutljaja. Onda je isto.