Dnevnik besne domaćice

to svakidašnji problemi prosečne žene iz srednje klase, koja je vaspitana tako da očekuje raznorazna ugađanja i slavu i pakleno kuburi sa zahtevima, frustracijama i razočaranjima realnosti.

Prosto je zaprepašćujuće kako bračni parovi mogu da žive u prividnom primirju, sveta radi, da se ponašaju cifrasto i promišljeno kao likovi u lakoj komediji.

onim sadističkim crtanim filmovima koje devojčice gledaju na televiziji (Duško Dugouško, Moćni Miš i slično) uvek postoji jedna ludačka scena jurnjave i tučnjave, u kojoj jedan od učesnika, progonjen ili gonitelj, neizbežno bude zgnječen nekim teškim predmetom – buldožer, teška kasa koja pada, kamion-transporter, klavir – pa od toga ostane kao fleka jednodimenzionalna palačinka njegovog oblika, koja se podiže, otresa prašinu i ne osećajući bol, nastavlja trku. Tako. To sam ja. Sravnjena. Palačinkasta verzija same sebe. Ali čudno, ne osećam bol i nastavljam.

Poljubi ruku koju ne možeš da ugrizeš.

Neka spoznaja tvojih podsticaja mogla bi potpuno da izmeni tvoj život.“

Da sprečiš nevolju, zatvori usta.

menjati se znači rasti

Ako je kompromis tvoj izbor, prihvati sebe i svoj život bez optuživanja, jalovih analiza, ne mrzi se. Ako si Tina, budi Tina i ne brini zbog onih kojima se nećeš svidjeti.

budite prema sebi milostive, volite sebe, to je jedini put prema duševnom miru bez koga smo sve mi samo klupko jada

Kako postati sretna žena? Kako se nositi sa životom a ne poludjeti uz djecu, muža i okruženje koje od žene, ma gdje ona živjela, traži samo jedno: prilagodi se, budi tiha, budi ljupka, budi majka, budi sluškinja, smiješi se, smiješi se, smiješi se dok ne crkneš ili ne završiš u ludnici.