Netragom nestao

Kasnije iste noći, nakon što sam poljubio Carly i otpratio je u krevet, pronašao sam komad papira koji mi je ugurao u džep. Bio je to samo izrezak iz novina:

KANSAS CITY HERALD
Čovjek pronađen mrtav u autu

Cramden, Missouri - Cray Spring, cramdenški policijac izvan dužnosti, pronađen je zadavljen u svome autu, očito žrtva pljačke. Izviješteno je da mu je nestao novčanik. Mjesna policija priopćila je da mu je auto pronađen na parkiralištu iza lokalnog bara. Šef policije Evan Kraft priopćio je da zasad nema osumnjičenih i da je istraga u tijeku.

Duh mi je gurnuo nešto u džep. Komad papira. Nisam obraćao pažnju.

"Ja sam poslao onu videokasetu Pistil u, tako da vas McGuane ne gnjavi. One noći sam u kući pronašao dokaze i čuvao ih sve ove godine. Ti i Nora ste sad sigurni. Sve sam sredio."

Putnici su se i dalje iskrcavali. Stajao sam, čekao i slušao. "Sjeti se da je Katy Carlvna tetka, da su joj Milerovi djed i baka. Dopusti im da budu dio njezina života. Čuješ li me?"

Kimnuo sam i tada je Carly prošla kroz izlaz. Sve u meni je stalo. Djevojčica je imala hod kao... kao njezina majka. Carly je pogledala oko sebe i kad je ugledala Noru, lice joj se razvuklo u nevjerojatan osmijeh. Puklo mi je srce. Raspalo se, baš tada i tamo. Taj osmijeh. Vidite, taj osmijeh pripadao je mojoj majci. Bio je to Sunnvn osmijeh, kao jeka iz prošlosti, znak da ni moja majka - a ni Julie - nisu potpuno nestale.

Prigušio sam jecaj i osjetio ruku na leđima.

"Idi sad", šapnuo je Duh, nježno me gurajući prema kćeri.

Osvrnuo sam se, ali John Asselta je već nestao. I učinio sam jedino što sam mogao.

Krenuo sam prema ženi koju volim i svome djetetu.

Zurio sam u riječi na papiru.

"Julie nije došla kući samo zato da se nađe s Kenom. Pokušavala je doći k sebi nakon gadnog razdoblja. Pokušavala je ponovno naći samu sebe, Wile. Htjela ti je reći istinu."

"Kakvu istinu?" No on je odmahnuo glavom i nastavio. "Rekla bi ti ranije, ali nije bila sigurna kako ćeš reagirati. To što si onako olako primio prekid... na to sam mislio kad sam rekao da si se trebao boriti za nju. Ti si jednostavno odustao."

Pogledi su nam se ukrstili.

"Julie je rodila šest mjeseci prije nego što je umrla", rekao je Duh. "Ona i dijete, djevojčica, živjeli su u stanu sa Sheilom Rogers. Mislim da ti je Julie one noći napokon htjela reći, ali tvoj brat se pobrinuo za to. I Sheila je voljela dijete. Kad je Julie ubijena, a tvoj brat je morao pobjeći, Sheila je htjela zadržati dijete kao svoje. A Ken, pa, vidio je kako bi dijete bilo korisno za skrivanje međunarodnog bjegunca. Nije imao djece. Nije ni Sheila. To je bolje od najbolje maske."

Vratile su mi se Kenove prišapnute riječi... "Razumiješ li što ti govorim, Wile?"

Tebe sam povrijedio i izdao više nego ikoga.

Duhov glas probio se kroz izmaglicu. "Ti nisi zamjena. Ti si Carlyin pravi otac."

Mislim da više nisam disao. Buljio sam u prazno. Povrijeđen i izdan. Moj brat. Moj brat mije uzeo dijete.

Duh se digao. "Nisam se vratio po osvetu, čak ni pravdu", nastavio je. "Ali istina je da je Julie umrla štiteći mene. Zakazao sam. Zakleo sam se da ću spasiti njezino dijete.

Trebalo mi je jedanaest godina."

Još uvijek ne znam o čemu govoriš."

"Ovo što ću ti reći", nastavio je Duh, "rekao sam još samo jednoj osobi. Razumiješ?"

Potvrdio sam.

"Moraš se vratiti u vrijeme kad smo Ken i ja bili u četvrtom razredu", rekao je. "Vidiš, nisam ubio Daniela Skinnera. Ken je to učinio. Ali tvoj otac ga je toliko volio da ga je zaštitio. Potkupio je mog starog. Platio mu je pet somova. Vjerovao ili ne, tvoj otac gotovo da se smatrao dobrotvorom. Moj stari me cijelo vrijeme tukao. Većina ljudi je rekla da bih ionako trebao skrbnika. Tvoj otac je ovako gledao na to - ili će me osloboditi zbog samoobrane ili ću završiti na terapiji s tri obilna obroka dnevno."

Od šoka nisam mogao govoriti. Sjetio sam se našeg susreta na igralištu Dječje lige.

Užasnog straha mog oca, ledene tišine kad smo se vratili kući, onoga što je rekao Asselti: "Ako želiš nekoga, uzmi mene." Ponovno je sve imalo smisla na zastrašujući način.

"Samo sam jednoj osobi rekao istinu", rekao je. "Možeš li pogoditi kome?"

Još je nešto sjelo na svoje mjesto. "Julie", rekao sam.

Kimnuo je. Povezanost. To je uvelike objašnjavalo njihovu čudnu povezanost.

"I zašto si došao ovamo?" upitao sam. "Osvetiti se na Kenovoj kćeri?"

"Ne", rekao je Duh, malo se nasmijavši. "Nije jednostavno da ti ovo govorim, Wile, no možda znanost može pomoći."

Pružio mije nekakav spis. Pogledao sam ga. "Otvori", rekao je.

Učinio sam što je tražio.

"To je obdukcija nedavno preminule Sheile Rogers", rekao je.

Namrštio sam se. Nisam se čudio odakle mu. Bio sam siguran da ima svoje izvore.

"Kakve to veze ima bilo s čim?"

"Pogledaj ovo." Duh je tankim prstom pokazao zapis pri dnu stranice. "Vidiš dolje na dnu? Na pubičnoj kosti nema ožiljaka od pucanja pokosnice. Ne piše ništa o bijelim strijama preko grudi i trbušnog zida. Ništa neobično, dakako. Ne bi ništa značilo, ako baš ne tražiš."

"Tražiš što?"

Zatvorio je spis. "Znakove da je žrtva rodila dijete." Opazio je izraz zbunjenosti na mome licu i dodao: "Jednostavno rečeno, Sheila Rogers ne može biti Carlvna majka."

Namjeravao sam nešto reći, ali Duh mije dao još jedan spis. Pogledao sam ime na njemu.

Julie Miler.

Oblio me hladan znoj. Otvorio je spis, pokazao jedan zapis i počeo čitati. "Pubični ožiljci, bijele strije, promjene u mikroskopskoj građi tkiva na prsima i maternici", rekao je. "A ozljeda je nedavna. Vidiš tu? Ožiljak od epiziotomije još je bio izražen."

Ali znam da je FBI držao Katyn stari iskaz u tajnosti, navodno zato što su htjeli zaštititi dijete. Noja imam svoje sumnje.

Naravno, shrvala me istina o bratu, a opet - ovo će čudno zvučati - na neki način je bilo u redu. Najružnija istina, na kraju krajeva, još uvijek je bolja od najljepše laži. Moj svijet je postao mračniji, ali bar je sve sjelo na svoje mjesto.

Nora se nagnula prema meni. "Ti si dobro?"

"Bojim se", rekao sam.

"Ja te volim", rekla je. "Voljet će te i Carly."

Zurili smo u monitor s rasporedom dolazaka. Počeo je svjetlucati. Službenik Continental Airlinesa uzeo je mikrofon i objavio da je avion na letu 672 sletio. Carlvn let. Okrenuo sam se prema Nori. Nasmiješila se i stisnula mi ruku.

Pogled mi je lutao po putnicima u čekaonici, muškarcima u odijelima, ženama s ručnom prtljagom, obiteljima koje su putovale na odmor, po ljudima izmoždenim i frustriranim zbog kašnjenja. Lagano sam kružio pogledom po njihovim licima i tada sam ga vidio kako me gleda. Srce mi je stalo.

Duh.

Prošao me grč.

"Stoje?" rekla je Nora.

"Ništa."

Duh mi je mahnuo da dođem. Ustao sam kao u transu.

"Kamo ideš?"

"Odmah ću se vratiti", rekao sam.

"Ali sad će doći."

"Trebam samo skoknuti na zahod."

Nježno sam poljubio Norino tjeme. Izgledala je zabrinuto. Bacila je pogled po čekaonici, ali Duha više nije bilo. Znao sam kako stvari stoje. Ako odem, naći će me. Ako ga ignoriram, samo ću pogoršati situaciju. Bijeg bi bio uzaludan. Naposljetku bi nas pronašao.

Morao sam se suočiti s njim.

Krenuo sam u smjeru gdje je prije bio. Noge su mi bile kao od gume, no nastavio sam hodati. Kad sam prošao dug niz praznih telefonskih govornica, čuo sam ga.

Okrenuo sam se i bio je preda mnom. Pokazao mi je da sjednem pokraj njega. Sjeo sam.

Obojica smo se okrenuli prema staklenom zidu radije nego jedan prema drugome. Staklo je pojačavalo sunčeve zrake. Vrućina je bila zagušljiva. Zaškiljio sam. Duh također.

"Nisam se vratio po tvog brata", rekao je Duh. "Vratio sam se po Carly."

Njegove riječi su me okamenile. "Ne možeš je imati", rekao sam. Nasmiješio se. "Ne shvaćaš."

"Reci mi onda."

Duh se premjestio prema meni. "Želiš ljude podijeljene u grupe, Wile. Želiš dobre momke na jednoj strani, loše na drugoj. Ne ide baš tako, zar ne? Nije tako jednostavno. Ljubav, na primjer, vodi do mržnje. Mislim da je to pokretač svega. Primitivna ljubav."

"Ne znam o čemu govoriš."

"Tvoj otac", rekao je. "Previše je volio Kena. Tražim sjeme, Wile. I tu sam ga našao. U ljubavi tvoga oca."

Carlyn avion sletio je na vrijeme.

Kvadro nas je odbacio do aerodroma. On, Nora i ja krenuli smo prema terminalu C aerodroma u Newarku. Nora je hodala prva. Poznala je dijete i bila je nestrpljiva i uzbuđena što će je opet vidjeti. Ja - nestrpljiv i uplašen.

"Wanda i ja smo razgovarali", rekao je Kvadro. Pogledao sam ga. "Rekao sam joj sve."

"I?"

Stao je i slegnuo ramenima. "Čini se da ćemo obojica biti očevi prije nego što smo očekivali."

Zagrlio sam ga, vraški sretan zbog njih oboje. Nisam bio tako siguran za vlastitu situaciju.

Odgajat ću dvanaestogodišnju djevojčicu koju ne poznajem. Dat ću sve od sebe, no unatoč onome što kaže Kvadro, nikad neću moći biti Carlvn otac. Pomirio sam se s mnogočime o Kenu, uključujući mogućnost da će vjerojatno provesti ostatak života u zatvoru, no njegovo inzistiranje da više nikad ne vidi svoju kćer nije mi dalo mira.

Pretpostavljam da želi zaštititi svoje dijete. Osjeća, opet pretpostavljam, da je djevojčici bolje bez njega.

Kažem "pretpostavljam" jer ga nisam mogao pitati. Kad su ga zatvorili, Ken je i mene odbio vidjeti. Ne znam zašto, ali ono što mi je šapnuo...

Tebe sam povrijedio i izdao više nego ikoga.

... stalno je odzvanjalo u meni i probadalo me kao nož, bez prestanka.

Kvadro je ostao vani. Nora i ja smo pojurili unutra. Nosila je zaručnički prsten. Naravno, uranili smo. Pronašli smo izlaz za dolaske i požurili niz hodnik. Nora je stavila svoju torbicu pod rendgenske zrake. Ja sam pokrenuo metalni detektor, no bio je to samo moj sat. Otrčali smo do izlaza, iako avion nije trebao sletjeti još idućih petnaest minuta.

Sjedili smo, držali se za ruke i čekali. Melissa je odlučila ostati neko vrijeme u gradu.

Njegovala je oca. Kao što sam obećao, Yvonne Sterno je dobila ekskluzivnu priču. Ne znam kako će to utjecati na njezinu karijeru. Još se nisam javio Edni Rogers. Valjda ću uskoro.

Što se tiče Katy, nakon pucanja nije podignuta nikakva optužnica. Razmišljao sam koliko joj je silno trebao nekakav rasplet i pitao sam seje li joj ta noć pomogla ili ne. Mislim da možda jest.

Pomoćnik direktora Joe Pistilo nedavno je objavio da će potkraj godine poći u mirovinu.

Sad mi je bilo posve jasno zašto je tako silno želio isključiti Katy Miler iz ovoga - ne samo zbog njezine sigurnosti nego zbog onoga što je vidjela.

Dugo smo tako ostali, dok nismo začuli sirene.

Pokušao sam ga odgurnuti. "Idi", šapnuo sam mu, preklinjući ga. "Molim te. Bježi."

Ali Ken se nije micao. Ne ovaj put. Nikad neću saznati zašto. Možda mu je bilo dosta bježanja. Možda je pokušavao savladati zlo. Možda je samo htio da ga grlim. Ne znam.

No Ken je ostao u mojim rukama. Držao se za mene dok policija nije došla i odvukla ga.

Misliš da neću?" rekao je. "Brat si mi."

"Pa?" I ponovno sam pomislio na zlo, na oblike u kojima dolazi, kako nikad nismo posve sigurni od njega. "Zar nisi čuo ništa od onoga što je Katy rekla? Ne shvaćaš da sam sposoban za - koliko sam ljudio povrijedio i izdao?"

"Mene nisi", rekao sam tiho.

Nasmijao se, lice mu je još uvijek bilo nekoliko centimetara od mojeg, pištolj još uvijek pritisnut o moje čelo. "Što si rekao?"

"Mene nisi", ponovio sam.

Ken je zabacio glavu. Smijeh mu je postao glasniji, odzvanjajući u tišini. Naježio sam se od tog zvuka više od bilo čega. "Tebe nisam?" rekao je. Prinio je usta prema meni.

"Tebe," šapnuo mi je u uho, "tebe sam povrijedio i izdao više nego ikoga."

Njegove riječi sručile su se na mene kao gromade kamenja. Pogledao sam ga. Lice mu se napelo i bio sam siguran da će povući okidač. Zatvorio sam oči i čekao. Čuli su se povici i komešanje, ali sve se činilo jako dalekim. Sljedeće što sam čuo - jedini zvuk koji je stvarno dopirao do mene - bio je Kenov plač. Otvorio sam oči. Svijet je ostao u magli.

Postojali smo samo nas dvojica.

Ne mogu reći što se točno dogodilo. Možda je moj položaj nešto značio - bio sam na leđima, bespomoćan, a on, moj brat, ovaj put nije bio moj spasilac nego prijetnja, uzrok svega ovoga. Možda je Ken spustio pogled i ugledao me ranjivog i prevladalo je nešto instinktivno, nešto što me uvijek trebalo štititi. Možda ga je to uzdrmalo. Ne znam. Ali kad su nam se pogledi sreli, lice mu se smekšalo i počelo je mijenjati izraz.

A zatim se opet sve promijenilo.

Osjetio sam da je Kenov stisak popustio, ali zadržao mije pištolj na čelu. "Želim da mi nešto obećaš, Wile", rekao je.

"Što?"

"Radi se o Carly."

"Tvojoj kćeri."

Ken je zatvorio oči i vidio sam iskrenu bol. "Voli Noru", rekao je. "Želim da se vas dvoje brinete za nju. Odgojite je. Obećaj mi."

"Ali štos-?"

"Molim te", rekao je Ken očajnički molećivo. "Molim te, obećaj mi."

"Dobro, obećavam."

"I obećaj da je nikad nećeš odvesti da me vidi."

"Što?"

Sad je jako plakao. Suze su mu tekle niz obraze i obojici nam ovlažile lice. "Obećaj mi, do vraga. Nikad me njoj ne spominji. Odgajaj je kao vlastito dijete. Nikad joj nemoj dopustiti da me posjeti u zatvoru. Obećaj mi to, Wile. Obećaj mi ili ću početi pucati."

"Prvo mi daj pištolj", rekao sam, "i obećat ću." Ken me pogledao. Gurnuo mije pištolj u ruku. A zatim me snažno poljubio. Zagrlio sam ga. Držao sam ga, ubojicu. Privinuo sam ga k sebi. Plakao je na mojim prsima kao malo dijete.

Padao sam niz dubok ponor, mahao rukama, pokušavajući se uhvatiti za nešto. "Ali Duh", rekao sam, mlatarajući. "Oteo nas je..."

"To smo namjestili", rekla je. "Dopustio nam je da pobjegnemo. Nitko od nas nije mislio da ćeš biti tako odlučan i spreman. Vozač je bio tamo samo da stvar bude uvjerljivija.

Nismo imali pojma da ćeš ga tako jako ozlijediti."

"Ali zašto?"

"Jer je Duh znao istinu."

"Kakvu istinu?"

Ponovno je pokazala prema Kenu. "Da tvoj brat nikad neće doći samo da bi ti spasio život. Nikad se ne bi doveo u takvu opasnost. Da je ovo" - podigla je slobodnu ruku -

"jedini način da se pristane naći s tobom."

Opet sam odmahnuo glavom.

"One noći smo poslali jednog čovjeka da čeka u dvorištu. Za svaki slučaj. Nitko se nije pojavio."

Zateturao sam unatrag. Pogledao sam Melissu. Pogledao sam oca. I znao sam da je sve to istina. Svaka riječ koju je rekla. Bila je istina.

Ken je ubio Julie.

"Nisam te mislila povrijediti", rekla je Katy. "Ali mojoj obitelji treba završetak, jednom za svagda. FBI ga je oslobodio. Nisam imala izbora. Nisam mogla dopustiti da se izvuče nakon onog što je učinio mojoj sestri."

Otac je progovorio prvi put. "I što ćeš sad učiniti, Katy? Jednostavno ćeš ga ustrijeliti?"

"Da",reklajeKaty.

I tad je opet sve otišlo k vragu.

Otac se odlučio žrtvovati. Vrisnuo je i skočio prema Katy. Ona je ispalila metak. Otac je zateturao i nastavio prema njoj. Izbio joj je pištolj iz ruke. Potom je pao, držeći se za nogu.

Potrajalo je dovoljno da joj odvuče pažnju.

Kad sam podigao glavu, Ken je izvukao svoj pištolj. Njegov pogled - koji sam bio opisao kao ledeno bistar - bio je usredotočen na Katy. Ubit će je. Nije bilo oklijevanja. Trebao je samo naciljati i povući okidač.

Skočio sam na njega. Udario sam mu ruku baš kad je povukao okidač. Pištolj je opalio, ali u prazno. Oborio sam brata. Ponovno smo se valjali po zemlji, ali nije bilo nimalo slično onome prije. Ne ovaj put. Udario me laktom u trbuh. Ostao sam bez zraka. Digao se. Uperio je pištolj u Katy.

"Ne", rekao sam. "Moram", rekao je Ken.

Uhvatio sam ga. Hrvali smo se. Rekao sam Katy neka bježi. Ken me brzo nadjačao.

Gurnuo me sa sebe. Pogledi su nam se sreli. "Ona je zadnja karika", rekao je. "Neću ti dopustiti da je ubiješ."

Ken mi je prislonio cijev pištolja na čelo. Lica su nam bila udaljena jedva tri centimetra.

Čuo sam Melissin vrisak. Rekao sam joj da se odmakne. Krajičkom oka vidio sam da je izvadila mobitel i počela birati broj.

"Hajde", rekao sam. "Povuci okidač."

Katy je pištoljem mahnula prema Kenu. "On te zavezao jer nije htio da stradaš", rekla je.

Otvorio sam usta, no ostao sam bez riječi.

"Morao je ostati sa mnom nasamo. Morao je saznati što sam ti rekla - vidjeti čega se sjećam - prije nego što me ubije. I da, vikala sam Johnovo ime. Ne zato što sam mislila da je on iza maske. Zvala sam ga u pomoć. A ti si mi spasio život, Wile. Ubio bi me."

Pogled mi je polako skrenuo prema bratu.

"Laže", rekao je Ken. "Zašto bih ubio Julie? Pomagala mije."

"To je zamalo istina", rekla je Katy. "I u pravu si: Julie je stvarno vidjela Kenovo uhićenje kao priliku za iskupljenje, kao što ti je rekao. I da, Julie je pristala pomoći srušiti McGuanea. Ali tvoj brat je otišao korak predaleko."

"Kako?" upitao sam.

"Ken je znao da se mora riješiti i Duha. Nije smjelo biti propusta. A to je mogao učiniti tako da mu namjesti ubojstvo Laure Emerson. Ken je mislio da će Julie lako pristati na to.

Ali prevario se. Sjećaš se koliko su bliski bili Julie i John?"

Uspio sam kimnuti.

"Postojala je neka veza između njih. Ne mogu reći da znam zašto. Mislim da to ni njih dvoje ne bi moglo objasniti. No Julie je bilo stalo do njega. Mislim da je bila jedina osoba kojoj je stalo do njega. Htjela je uništiti McGuanea. To bi učinila sa zadovoljstvom. Ali nije htjela ozlijediti Johna Asseltu."

Bio sam bez riječi.

"To je glupost", rekao je Ken. "Wile?"

Nisam ga pogledao.

Katy je nastavila. "Kad je Julie otkrila Kenove namjere, nazvala je Duha da ga upozori.

Ken je došao u našu kuću uzeti kasete i dokumente. Pokušala ga je zadržati. Vodili su ljubav. Ken je tražio dokaze, no Julie ih je odbila dati. Postao je bijesan. Zahtijevao je da mu kaže gdje ih je sakrila. Nije mu htjela reći. Kad je shvatio što se događa, nasrnuo je i zadavio je. Duh je stigao nekoliko trenutaka prekasno. Upucao je Kena dok je bježao. Mislim da bi pošao za njim, ali kad je vidio Julie mrtvu na podu, jednostavno je puknuo.

Pao je na pod. Ljuljao joj je glavu i ispustio najbolniji, najneljudskiji krik koji sam ikad čula.

Kao da se u njemu slomilo nešto što se više nikad neće moći popraviti."

Katy je stala pred mene. Pogledala me u oči i nije htjela skrenuti pogled.

"Ken nije pobjegao zato što se bojao McGuanea ili namještaljke ili bilo što slično", rekla je. "Pobjegao je zato što je ubio Julie."