Nevini

Mislim da je Emma - ili sestra Mary Rose - znala da su im već za petama.”

“Hoćeš reći da se Emma Lemay žrtvovala za sve njih?”

Ti slegneš ramenima. Pitaš se kako to da su pronašli Emmu i samo nju. Pitaš se zašto Emma, ako je u nešto posumnjala, nije pobjegla. Pitaš se kako je izdržala mučenje i nije odala Oliviju.

Možda je Emma mislila da će ta njezina posljednja žrtva značiti kraj cijele te priče. Nije znala da će oni dati oglas u vezi posvajanja. Vjerojatno je mislila da je ona jedina veza. A ako se ona trajno prekine - pogotovo silom - neće moći pronaći Oliviju.

Ali nikada nećeš znati sigurno.

Loren ponovno pogleda u stranu. “Natrag u Livingstonu”, kaže. Oboje odmahujete glavom.

Oboje pijuckate pivo. Te godine Loren svako malo navrati. Kada je vrijeme lijepo, sjedite vani.

Toga je dana, godinu dana kasnije, sunce visoko na nebu. Ti i Loren opušteno sjedite u naslonjačima na travi. Oboje pijete pivo Sol. Loren ti kaže da je ono bolje od Corone.

Ti otpiješ gutljaj i složiš se.

Kao i uvijek Loren pogleda naokolo, odmahuje glavom i ponavlja uobičajeni refren: “Ponovno u Livingstonu.”

Ti si u svojemu stražnjem dvorištu. I tvoja žena Olivia je tamo, sadi cvijeće u lijehu. Tvoj sin Benjamin je na prostirci pokraj nje. Benu su tri mjeseca. On veselo guguće. Čuješ ga čak s druge strane vrta. I Kyra je u vrtu, pomaže majci. Živi s vama već godinu dana. Planira ostati dok ne diplomira.

I tako ih ti, Matt Hunter, gledaš. Sve troje. Olivia osjeća tvoj pogled na sebi. Pogleda te i nasmiješi se. Kyra također. Tvoj sin još malo guguće. Osjećaš neki ushit u grudima.

“Da”, kažeš Loren blesavo se smješkajući. “Evo me natrag u Livingstonu.”

ZOVEŠ SE MATT HUNTER. Prošla je godina dana. Lance Banner ti se ispričao. Nekoliko je mjeseci Lance bio oprezan, ali onda te jednoga dana, na roštilju kod susjeda, pitao želiš li biti pomoćni bejzbolski trener. Ta tvoj je nećak Paul, podsjetio te Lance uz pljesak po leđima, u toj ekipi. I što kažeš?

Ti pristaneš.

Ipak ste kupili onu kuću u Livingstonu. Sada radiš kod kuće, pružaš pravne savjete Čarter Sturgisu. Ike Kier ti je uvjerljivo najbolji klijent. Dobro te plaća.

Sve optužbe protiv Cingle Shaker su odbačene. Cingle je otvorila vlastitu detektivsku agenciju po imenu Cingler Service. Ike Kier i Čarter Sturgis je angažiraju kad god mogu. Sada ima tri istražitelja koji rade za nju. Tvoja šurjakinja Marsha je u ozbiljnoj vezi s muškarcem po imenu Ed Essey. Ed radi u proizvodnji. Ti ne razumiješ što on zapravo radi. Planiraju se uskoro vjenčati. Taj se Ed čini pristojnim tipom. Pokušavaš ga zavoljeti, ali ti ne uspijeva. Ali on voli Marshu. Brinut će se za nju. On će najvjerojatnije biti jedini otac kojega će se Paul i Ethan sjećati. Premladi su da bi se sjećali Bernieja. Možda tako i treba biti, ali to te ubija. Trudit ćeš se da uvijek budeš prisutan u njihovim životima, ali postat ćeš samo stric. Kad im bude potrebno, Paul i Ethan će se prvo obraćati Edu.

Posljednji put kada si bio kod njih, potražio si Berniejevu fotografiju na hladnjaku. Još uvijek je tamo, ali je zakopana pod svježijim fotografijama, ocjenama, crtežima.

Više se nisi čuo sa Sonyjom i Clarkom McGrath. Njihov sin, Stephen, još uvijek te ponekad posjeti. Ne tako često kao nekoć. A ponekad ti je čak drago što ga vidiš.

Kada si kupio novu kuću, posjetila te Loren Muse. Sjeli ste u vrt i pili Corona pivo.

“Evo te ponovno u Livingstonu”, rekla je ona. “Aha.”

“Jesi li sretan?”

“Gradovi te ne mogu učiniti sretnim, Loren.” Ona krmne. Još uvijek te nešto muči. “Što će biti s Olivijom?” pitaš. Loren iz džepa izvadi omotnicu.

“Ništa.”

“Što je to?”

“Pismo sestre Mary Rose, nekoć Emme Lemay. Dala mi ga je majka Katherine.”

Ti se uspraviš. Ona ti ga pruži. Počinješ ga čitati.

“Emma Lemay je svu krivnju preuzela na sebe”, kaže ti Loren. “Ona je ubila Clydea Rangora.

Ona je sakrila njegovo tijelo. Ona i samo ona je lagala vlastima o identitetu ubijene. Tvrdi da Candace Potter o tome nije znala ništa. Ima još, ali to je ono glavno.”

“Misliš li da će to proći?”

Loren slegne ramenima. “A tko će se naći da ustvrdi suprotno?”

“Hvala ti”, govoriš joj.

Željela sam... znam kako će ovo zvučati, ali željela sam pronaći tvojega ubojicu. Zato sam nastavila kopati. Nastavila sam se raspitivati. A onda me nazvala sestra Mary Rose.”

“Kako...?”

“Mislim da je htjela pomoći jednoj od svojih djevojaka. Željela se iskupiti. Saznala je što radim pa me nazvala.”

“Ona ti je rekla da sam živa?”

“Da. Bio je to za mene pravi šok. Mislila sam da su te ubili. A onda mi je sestra Mary Rose rekla da ću te, ako je poslušam, možda uspjeti pronaći. Ali morale smo biti oprezne, rekla je. Nisam te željela dovesti u opasnost. Samo sam željela... samo sam željela priliku da te upoznam.”

Matt pogleda Marshu. “Ti si znala?”

“Saznala sam jučer. Kyra mi je rekla.”

“Kako to da si došla živjeti ovamo?”

“To je djelomice stjecaj sretnih okolnosti”, reče Kyra. “Tražila sam način da ti se približim. Sestra Mary Rose me pokušavala zaposliti u DataBaseu. Ali onda smo saznale da Marsha treba pomoćnicu koja bi kod nje stanovala. Zato je sestra Mary Rose nazvala nekoga u Sv. Philomeni. Dala im je moje ime.”

Matt se sjetio da je Marsha pronašla Kyru preko crkve. Časna sestra je bila u mogućnosti to izvesti - ta tko bi posumnjao u njezinu preporuku? “Htjela sam ti reći.” Kyra je gledala samo Oliviju. “Čekala sam odgovarajući trenutak. Ali onda je nazvala sestra Mary Rose. Kao što si rekao. Prije tri tjedna. Rekla je da je još prerano - da ti ne bi trebala ništa reći sve dok mi se ona ponovno ne javi. Uplašila sam se, ali sam imala povjerenje u nju. Zato sam je poslušala. Nisam ni znala da je ubijena. A onda kada ste neku večer oboje došli onako kasno - odlučila sam vam ipak reći. Zato sam se vratila iz garaže. Ali Matt je upravo bježao.”

Olivia ustane, otvori usta, zatvori ih, pokuša ponovno.

“Znači ti si... ti si moja...?”

“Kći. Da.”

Olivia oprezno zakorači prema Kyri. Ispruži ruku prema njoj. Ali onda bolje razmisli i spusti je.

“Jesi li dobro, Kyra?” upita Olivia.

Kyra se nasmiješi osmijehom koji je tako dirljivo podsjećao na onaj njezine majke da se Matt zapitao kako to da nije ranije primijetio. “Dobro sam”, reče.

“Jesi li sretna?”

“Da, jesam.”

Olivia je šutjela. Kyra joj priđe. “Doista sam dobro.”

I onda je Olivia počela plakati.

Matt pogleda u stranu. Ovdje se nije radilo o njemu.

“Već sam nazvao Cingle”, reče on.

“Hvala ti.”

“Pronaći ćemo tvoje dijete.”

Olivia kimne, ali više nije u to vjerovala. “Želim otići na Emmin grob i iskazati joj posljednju počast.”

“Shvaćam.”

“Ne mogu vjerovati da je živjela tako blizu nas.”

“Kako to misliš?”

“To je bio dio našeg dogovora. Znali smo nove identitete jedna druge, naravno. Ali nikada nismo bile u vezi. Mislila sam da je još uvijek u župi u Oregonu.”

Matt osjeti kako mu se trnci penju po kralježnici. On se uspravi. “Što je?” upita Olivia.

“Ti nisi znala da je ona u Sv. Margareti?”

“Ne.”

“Ali ona te nazvala.”

“Molim?”

“Kao sestra Mary Rose. Postoje telefonski ispisi. Zvala te je.”

Olivia slegne ramenima. “Pretpostavljam da je mogla saznati gdje sam”, reče ona. “Znala je kako se zovem. Možda me htjela kontaktirati ili upozoriti.”

Matt odmahne glavom. “Šest minuta.”

“Što?”

“Razgovor je trajao šest minuta. I ona nije zvala naš kućni broj. Zvala je ovamo.”

“Ne razumijem.”

“Zvala je mene”, reče drugi glas.

Oboje se okrenu. Kyra uđe u prostoriju. Marsha je stajala iza nje. “Pitala sam se kako da vam to kažem”, reče ona. Matt i Olivia se ukoče poput kamena.

“Ti nisi prekršila dogovor, Olivia”, reče Kyra. “Prekršila ga je sestra Mary Rose.”

“Ne shvaćam”, Olivia će.

“Vidiš li, ja sam oduvijek znala da su me posvojili”, reče Kyra. Olivia stavi ruku na usta. “O, moj Bože...”

“Poželjela sam saznati više i ubrzo saznala da mi je majka ubijena.” Olivia tiho zajeca. Matt je preneraženo sjedio.

Olivia, pomisli on. Ona je bila iz Idaha. A Kyra... ona je živjela u jednoj od onih država koje su počinjale na I na srednjem zapadu.

“Ali željela sam znati više. Zato sam pronašla policajca koji je radio na tom slučaju.”

“Maxa Darrowa”, reče Matt.

Kyra kimne. “Rekla sam mu tko sam. Činilo se kao da mi doista želi pomoći. Uzeo je sve moje podatke - gdje sam rođena, ime liječnika, sve to. Dao mi je adresu Kimmy Dale. Posjetila sam je.”

“Čekaj”, reče Matt. “Mislio sam da je Kimmy rekla...”

Kyra ga pogleda, ali Matt sam ušuti. Odgovor je bio očit. Darrow je kontrolirao situaciju tako što nije sve rekao Kimmy. Zašto bi joj dao do znanja da doista postoji kći? Možda bi Kimmy, koja je ionako bila emotivno rastrojena, stala na suprotnu stranu kada bi znala da je djevojka koja ju je posjetila doista Candina prava kćer.

“Oprosti”, reče Matt. “Nastavi.”

Kyra se polako okrene prema Oliviji. “Posjetila sam Kimmy u njezinoj prikolici. Bila je tako draga. Nakon razgovora s njom poželjela sam saznati još više o tebi.

Ispričat ću se još jedanput zbog onoga što je bilo. Znam da nećete prihvatiti ispriku. Shvaćam vas. Veoma mi je žao zbog Stephena. Ali reći ću vam nešto što mislim da ćete shvatiti.”

Matt priđe još korak. Dvojica muškaraca gotovo su se dodirivala nosovima.

“Dirnete li još jedanput moju obitelj,” reče Matt, “ubit ću vas.”

Matt se okrene i ode. Olivia ostane još trenutak. Prvo pogleda Clarka McGratha, a onda Sonyju kao da želi naglasiti riječi svojega muža. Zatim se okrene, primi muža za ruku i više ih ne pogleda.

Matt i Olivia su odletjeli kući taj isti dan. Matt je imao štap. Šepao je, ali to će brzo proći. Kada su izišli iz aviona, on reče: “Mislim da bih onamo trebao poći sam.”

“Ne”, reče Olivia. “Učinit ćemo to zajedno.” On se nije s njome raspravljao.

Izišli su na istome onom izlazu za Wesport, skrenuli u istu onu ulicu. Toga su jutra na kolnome prilazu bila dva automobila. Matt pogleda košarkaški koš. Nigdje ni traga Stephenu McGrathu.

Ne danas.

Zajedno su se uputili prema vratima. Olivia ga je držala za ruku. On pozvoni. Prođe minuta.

Zatim Clark McGrath otvori vrata. “Što, kog vraga ovdje radiš?”

Iza njega Sonya McGrath upita: “Tko je to, Clark?” Sonya zastane kada ugleda tko je to. “Matt?”

“Prejako sam ga stisnuo”, reče Matt.

Oko njih je bilo tiho. Nije bilo vjetra, nisu prolazili automobili, nije bilo pješaka. Samo četiri čovjeka i možda jedan duh.

“Mogao sam ga pustiti, ali bio sam prestrašen. Mislio sam da je Stephen na njihovoj strani. Zatim smo pali, drugo ne znam. Mogao sam postupiti drugačije. Predugo sam ga držao. To sada znam. Ne mogu vam reći koliko mi je žao.”

Clark McGrath stisne zube, lice mu je bilo sve crvenije. “Misliš da si ovim priznanjem sve ispravio?”

“Ne”, reče Matt. “Znam da nisam. Moja je žena trudna pa vas zato bolje shvaćam. Ali ovo mora prestati, ovdje i sada.”

Sonya reče: “O čemu to pričaš, Matt?” On im pokaže list papira.

“Što je to?” upita Sonya. “Ispis telefonskih poziva.”

Čim se Matt probudio u bolnici, zamolio je Loren da mu ih nabavi. Imao je neku nejasnu slutnju - ne više od toga. Ali nešto u Kimmynoj osveti... činilo se kao da nikad ne bi bila u stanju to izvesti sama. Činilo se kao da usredotočeno i previše gorljivo želi uništiti ne samo Oliviju...

... već i Matta.

“Ovo su ispisi telefonskih poziva čovjeka po imenu Max Darrow koji je živio u Renu”, reče Matt. “On je zvao vašega muža osam puta u posljednjih tjedan dana.”

“Ne razumijem”, reče Sonya. Ona se okrene prema mužu. “Clark?” Ali Clark zatvori oči.

“Max Darrow je bio policajac”, reče Matt. “Kada je saznao tko je Olivia, sigurno je istražio sve o njoj. Saznao je da joj je muž bivši zatvorenik. On vam se obratio. Ne znam koliko ste mu platili, gospodine McGrath, ali ako jeste, onda mi je sve puno jasnije. Ubiti dvije ptice jednim kamenom. Kao što je partnerica Maxa Darrowa rekla mojoj ženi, on je igrao svoju igru. Zajedno s vama.”

“Clark?” reče Sonya.

“On bi trebao biti u zatvoru”, prasne Clark na nju. “A ne se nalaziti s tobom na objedima.”

“Što si učinio, Clark?”

Matt mu priđe. “Gotovo je, gospodine McGrat

Loren stane iza majke. Carmen je žvakala čips Fritos. Otečene je noge ispružila preko jastuka na stoliću. Loren osjeti miris duhanskoga dima. Slušala je majčino hrapavo disanje.

Adam Yates se ubio. Grimes neće moći to zataškati. Dvije djevojčice, Ella i Anne i dječak Sam, onaj kojega je Adam držao u naručju u bolnici kako bi otjerao smrt saznat će istinu. Ne o videosnimci. Unatoč bojazni Adama Yatesa neće to biti prizori koji će proganjati njegovu djecu kasno noću. “Uvijek sam krivila tebe”, reče Loren.

Nije bilo odgovora. Jedini je zvuk dolazio s televizora. “Mama?”

“Čula sam te.”

“Čovjek kojega sam tek upoznala, ubio se. Imao je troje djece.” Carmen se napokon okrene.

“Vidiš li, krivila sam tebe jer bih inače...” Ona zastane, uhvati dah. “Znam”, tiho će Carmen.

“Zašto...” započne Loren dok joj je glas zapinjao, a suze slobodno tekle. Snuždi se. “Zašto me tata nije volio dovoljno da poželi živjeti?”

“O, dušo.”

“Ti si mu bila žena. Tebe je smio ostaviti. Ali ja sam mu bila kći.”

“On te jako volio.”

“Ali ne dovoljno da bi poželio živjeti.”

“Nije istina”, reče Carmen. “On je strahovito patio. Nitko ga nije mogao spasiti. Ti si bila najbolje što mu se dogodilo u životu.”

“Ti...” Loren rukavom obriše lice. “Ti si dopustila da te krivim.” Carmen je šutjela.

“Pokušavala si me zaštititi.”

“Morala si nekoga kriviti”, reče njezina majka. “Pa si sve ove godine... ti to preuzela na sebe.”

Ona pomisli na Adama Yatesa, na to koliko je volio svoju djecu, na to koliko ni to nije bilo dovoljno. Ona obriše oči.

“Trebala bih ih nazvati”, reče Loren. “Koga?”

“Njegovu djecu.”

Carmen kimne i raširi ruke. “Sutra. Dobro? A sada dođi ovamo. Dođi sjedni sa mnom.”

Loren sjedne na kauč. Njezina se majka pomakne u stranu. “Sve je u redu”, reče Carmen.

Ona prebaci pokrivač preko Loren. Počnu reklame. Loren se nasloni na majčino rame. Osjeti miris ustajala dima od cigareta, ali to joj je sada ulijevalo utjehu. Carmen je gladila kosu svoje kćeri. Loren zatvori oči. Nekoliko trenutaka kasnije njezina majka počne prebacivati programe daljinskim.

“Nema ničeg zanimljivog na programu”, reče Carmen. Zatvorenih očiju Loren se nasmiješi i primakne još bliže.

Kimmy se naglo okrene prema vratima i nacilja. Olivia vrisne: “Ne!” Uslijede pucnji. Kimmy se okrene još jedanput, poput marionete i sruši na pod. Olivia padne na koljena i rukama obuhvati prijateljičinu glavu. Spusti usne do Kimmyna uha.

“Nemoj...” molila je Olivia.

Ali sada je napokon došao red i na Kimmy.

A Charles Talley?”

“Tvoj ga je muž pronašao. Potukli su se i Chally je pobjegao. Zatim me nazvao. Vidiš li, ja sam bila kat ispod vas. Obuzela ga je panika, prestrašio se dolaska policije. Bio je na uvjetnoj. Još jedan prijestup i završio bi u zatvoru do kraja života. Učinio bi sve da se to ne dogodi. Zato sam mu rekla da me čeka na stubištu.”

“Namjestila si da izgleda kao da ga je Matt ubio.”

“To je Max želio od samoga početka - da smjesti Challyju i tvojemu mužu.” Ona slegne ramenima. “Ja sam zaključila da je bolje da se držim plana.” Olivia pogleda staru prijateljicu. Priđe joj bliže. “Mislila sam na tebe”, reče. “Ti to znaš.”

“Znam”, reče Kimmy. “Ali to nije dovoljno.”

“Bojala sam se. Emma je rekla da će nam nauditi saznaju li što smo učinile. Ponovno će tražiti kasetu. Mi je nismo imale. Ubili bi nas.”

“Pogledaj me”, reče Kimmy. “Gledam te.”

Ona izvadi pištolj. “Pogledaj u što sam se pretvorila.”

“Kimmy?”

“Što je?”

“Nisam planirala da bude ovako”, reče Olivia. “Mislila sam da ću umrijeti.”

“Sada to znam.”

“I trudna sam.”

“I to znam.” Pištolj u njezinoj ruci se tresao.

Olivia joj priđe još korak bliže. “Nećeš ubiti dijete.” Kimmyno se lice izduži. Glas joj je bio jedva čujan. “Kaseta.”

“Što s kasetom, Kimmy?” I tada je Olivia shvatila. “O, ne. Ne...”

“Ta prokleta kaseta”, reče Kimmy dok su joj suze curile niz lice. “Zbog nje je ubijena Cassandra. Zbog toga se sve dogodilo.”

“O, Bože”, Olivia proguta. “Nije ju Cassandra ukrala od Clydea”, reče ona. “Ti si je ukrala.”

“Za nas, Candi. Zar ne shvaćaš?” upita ona molećivo. “Pomoću kasete smo se trebale izvući. Trebale smo dobiti puno love. Pobjegle bismo, ti i ja - upravo onako kako smo maštale. Bio bi naš red. A onda sam se vratila kući, tebe je netko ubio...”

“Cijelo to vrijeme, sve te godine, ti...” Olivia osjeti kako joj se iznova slama srce. “Krivila si sebe za moju smrt.”

Kimmy nekako uspije kimnuti.

“Tako mi je žao, Kimmy.”

“Tako me zaboljelo kada sam saznala da si živa. Shvaćaš li? Toliko sam te voljela.”

Olivia je shvaćala. Tugujete ne samo za mrtvima, već i zbog sebe, zbog onoga što ste mogli postati. Mislite da je vaša najbolja prijateljica, jedina osoba s kojom ste mogli maštati... mislite da je umrla zbog vas. Živite s tom krivnjom deset godina, a onda jednoga dana saznate da je sve bila laž...

“Još možemo sve ispraviti”, reče Olivia. Kimmy se uspravi. “Pogledaj me.”

“Želim ti pomoći.”

Na vratima se začuje oštro kucanje. “Otvarajte. Policija!”

“Ubila sam dvoje ljudi”, reče joj Kimmy.

“Ti si pomogla Darrowu da me pronađe. Tebi je pala na pamet ideja da date oglas na internetu na siteu za posvojene. Znala si da ću zagristi.”

“Da.”

“Onda si dogovorila onaj sastanak u motelu.”

“Ne samo ja. Da se radilo samo o meni...” Kimmy zastane netremice je gledajući. “Bila sam jako povrijeđena, znaš.”

Olivia kimne. Nije ništa rekla na to.

“Da, htjela sam ti vratiti milo za drago. Također sam htjela dobro zaraditi. Ovaj put sam ja bila ta koja će si stvoriti novi život. Napokon je bio moj red. Ali kada su Max i Chally otputovali u New Jersey,” Kimmy zatvori oči i protrese glavom kao da se nastoji osloboditi nekih misli, “sve se otelo kontroli.”

“Pokušavala si mi nauditi”, reče Olivia. Kimmy kimne.

“Prvo si mi pokušala uništiti brak onim pozivom na mobitel muža.”

“Zapravo je to smislio Max. Htio se poslužiti svojim mobitelom, ali je onda shvatio da će upaliti još bolje ako upotrijebi tvoj. Vidiš li, da je nešto krenulo naopako, Chally bi izvukao deblji kraj, on je tip na slici ali prvo mu je bila potrebna Challyjeva pomoć.”

“S Emmom Lemay.”

“Tako je. Chally je bio snagator bez mozga. On i Max su odletjeli onamo da natjeraju Emmu da progovori. Ali ona te nije htjela odati. Bez obzira što joj učinili. Zato su je pritiskali sve dok nisu pretjerali.”

Olivia zatvori oči. “Znači ovo,” ona pokaže po sobi, “to što smo večeras ovdje, to je trebao biti tvoj veliki finale, zar ne, Kimmy? Uzela bi moj novac. Slomila bi mi srce tako što bi mi otkrila da nema nikakve kćeri, nikakva djeteta. A što onda?”

Kimmy je nekoliko trenutaka šutjela. “Ne znam.”

“Da, Kimmy. Znaš.”

Ona odsutno odmahne glavom.

“Darrow i Chally me ne bi ostavili na životu”, reče Olivia. “Darrowa”, reče Kimmy tiho, “se nije pitalo.”

“Jer si ga ubila?”

“Jesam.” Ona se nasmiješi. “Znaš li samo koliko je puta taj kučkin sin spustio hlače kada je bio u autu sa mnom?”

“Zato si ga ubila?”

“Ne.”

“Zašto onda?”

“Morala sam sve to zaustaviti”, reče Kimrny. “A kako bi to postigla, morala sam udariti prva.”

“Mislila si da će te ubiti?”

“Zbog toliko novca Max Darrow bi ubio vlastitu majku. Da, bila sam povrijeđena kada sam sve saznala - ne, bilo je to više kao... da sam u šoku. Ali Max. Mislila sam da smo zajedno u svemu tome, ali onda je on počeo voditi svoju igru. Morala sam ga zaustaviti.”

“Kako to misliš?”

“Zaboravi...” Iz nje je isijavala iscrpljenost. “Jednostavno zaboravi”, reče Kimmy. “Bit je u tome što Max nije volio svjedoke. Ja sam bila nepouzdana kurva. Misliš li da bi riskirao?”