bookmate game
sr
Books
Borislav Pekić

Vreme čuda

„Knjiga o čudima nove ere…“ NIN Živimo u vremenu čuda u kome su čuda okrenuta protiv čoveka.

„Od čuda se ne zahteva da pomažu već da menjaju, a od ovih najvećih ne da izopačuju sadašnjost već da razgrađujući je, grade budućnost.“ Borislav Pekić

Okvir ovog Pekićevog maestralnog romana, sastavljenog iz priča, jesu biblijski motivi Isusovih čuda u Judeji. Sa poetičnom dijalektikom ona su izokrenuta u svoju suprotnost sa puno humora ali i duboke empatije za ljudsku patnju, ljubav i sudbinu. Leprozna žena je isceljena ali nije prihvaćena više nigde, slepi čovek progleda ali vidi svet i zgađen sam sebi kopa oči, mutavac kada progovori o onome što je uvek mislio biva razapet na krst. Složeno i slojevito delo na slikovit način ukazuje na isključivost ideologija, dogmi i doktrina, gde iz najvećeg nametnutog dobra proističu najveće nevolje. Na magičan način uvedeni smo u svet daleke prošlosti gde ideološka zagriženost i netrpeljivost bilo koje dve suprostavljene snage pokazuje iste osobine kao i u bilo koje doba ljudske istorije. Ideološka polarizacija zrači svojom porukom sve do današnjih dana.

Prvi put ekskluzivna kolekcija celokupnog književnog opusa Borislava Pekića.
425 printed pages
Original publication
1965
Publisher
Laguna
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Quotes

  • b6144040380has quoted17 hours ago
    „Svemu ima vreme, i svakom poslu pod nebom ima vreme. Ima vreme kad se rađa, i vreme kad se umire; vreme kad se razvaljuje, i vreme kad se gradi; vreme plaču i vreme smehu; vreme kad se teče, i vreme kad se gubi; vreme kad se ćuti, i vreme kad se govori; vreme kad se ljubi, i vreme kad se mrzi; vreme ratu i vreme miru. Naraštaj jedan odlazi, drugi dolazi, a zemlja stoji uvek. Vetar ide na jug i obrće se na sever: ide jednako obrćući se, i u obrtanju svom vraća se. Sve reke teku u more, a more se ne prepunja; odakle teku reke, onamo se i vraćaju da opet teku. Što je bilo, to će biti, što se činilo, to će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.“
  • Jovana Spasićhas quoted3 months ago
    Što se tiče samih čudotvorstava, on je bio samouk. Čuda mu behu nova i originalna. Da li su bila i korisna nije najzad ni bilo tako presudno, jer se od čuda ne zahteva da pomažu, već da menjaju, a od onih najvećih ne da izopačuju sadašnjost, već da razgrađujući je grade budućnost.
  • Jovana Spasićhas quoted3 months ago
    Naravno, čitao je Isaiju. Međutim, nije uživao. Isuviše krvi, isuviše samopohvalne retorike nad tuđim prestupima. Nepristrasnosti ni za lek. Uobičajena taština i sitničavost sveca kome legenda nije dopuštala da greši pa mu je time oduzela i sposobnost da razume. Maroderstvo, dozvoljava sebi da kaže, balvan u svačijem tuđem, nikad, ne daj bože, ni trunčić u svom oku. Najzad, Isaijin besednički stil je kočoperan, provaljen, raspilavljen. Činjenicu da iskopaš treba ti moba umova, u tehnici izraza da uživaš treba ti više nego vera: neobaveštenost. Uostalom, on misli da su svi proroci bezazleno slatkorečivi.

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)