Nikom ni riječi

Dok sam sjedio u sobi za preglede i čekao svog prvog pacijenta, ponovno sam odvrtio film Lowellova posjeta. Razmišljao sam o tim dvama tijelima. Razmišljao sam o krvavoj drvenoj palici. I dopustio sam si razmišljati o žigosanju.

Elizabethino tijelo pronađeno je kraj ceste 80 pet dana nakon otmice. Mrtvozornik je procijenio da je bila mrtva dva dana. To je značilo da je tri dana provela živa s Elrovem Kellertonom, poznatijim kao KillRoy. Tri dana. Nasamo s čudovištem. Tri izlaska i zalaska sunca, uplašena, u mraku i u silnoj agoniji. Jako se trudim ne razmišljati o tome. Postoje mjesta do kojih misli ne bi trebale ići; svejedno ih tamo usmjeravamo.

KillRoy je uhvaćen tri tjedna poslije. Priznao je da je ubio četrnaest žena u krvavom pohodu koji je započeo sa studenticom u Ann Arboru, a završio s prostitutkom u Bronxu. Svih četrnaest nađene su odbačene kraj ceste kao smeće. Sve su također bile žigosane slovom K. Žigosane na isti način kao i stoka. Drugim riječima, Elroy Kellerton uzeo je metalni žarač, zario ga u gorući plamen, stavio zaštitnu rukavicu na ruku, pričekao da žarač postane rastaljeno crven od žara i onda žigosao predivnu kožu moje Elizabeth uz cvrčeće pištanje.

Otac mi je poginuo u prometnoj nesreći kad mi je bilo dvadeset godina. Auto mu je sletio s nasipa. Prema očevicu - vozaču kamiona iz Wyominga - očev Buick odvezao se ravno s nasipa. Bila je hladna noć. Cesta, iako dobro očišćena, bila je skliska.

Mnogi su pričali - zapravo više šaptali - da je izvršio samoubojstvo. Ne vjerujem u to. Da, bio je povučeniji i tiši posljednjih nekoliko mjeseci. I da, često sam se pitao je li ga sve to činilo podložnijim nesreći. Ali samoubojstvo? Nema govora.

Moja majka, uvijek krhka i naizgled blago neurotična osoba, reagirala je polaganim gubitkom razuma. Doslovno se povukla u sebe. Linda ju je pokušavala njegovati tri godine, dok se čak i ona nije složila da mamu treba smjestiti u prikladnu ustanovu. Linda je cijelo vrijeme posjećuje. Ja ne.

Nakon nekoliko trenutaka pojavila se početna stranica Bigfoota. Pronašao sam okvir za korisničko ime i upisao Ulica šišmiš.

Pritisnuo sam tipku za pomicanje i u okvir za lozinku upisao Teen. Stisnuo sam enter.

Ništa se nije dogodilo.

"Zaboravio si kliknuti na Sign In", rekla je Shauna.

Pogledao sam je. Slegnula je ramenima. Kliknuo sam na ikonu.

Ekran je pobijelio. Onda se pojavio oglas za dućan s CD-ima. Stranica se jako sporo učitavala. Kad je došla na otprilike osamnaest posto, sve je nestalo i nekoliko sekundi potom pojavila se obavijest.

GREŠKA - Ili korisničko ime ili lozinka koju ste unijeli nisu u našoj datoteci.

"Pokušaj ponovno", rekla je Shauna.

Jesam. Pojavila se ista obavijest o grešci. Računalo mi je govorilo da adresa nije ni postojala.

Što je to značilo?

Nisam imao pojma. Pokušao sam se sjetiti razloga zašto adresa ne bi postojala.

Provjerio sam vrijeme: 20:13.34 Vrijeme za pusu.

Bi li to mogao biti odgovor? Može li biti da adresa, kao i link jučer, još jednostavno nije postojala? Mozgao sam o tome. Bilo je moguće, naravno, ali ne i vjerojatno.

Kao da mi čita misli, Shauna je rekla: "Možda bi bilo dobro da čekamo do osam i petnaest."

I tako sam pokušao u osam i petnaest. U osam i osamnaest. U osam i dvadeset.

Ništa osim iste obavijesti o grešci.

"FBI-evci su sigurno isključili vezu", rekla je Shauna.

Ako je Elizabeth živa, gdje bi bila osam godina? Zašto je odlučila da se baš sada vrati iz groba - u isto vrijeme kad, koje li slučajnosti, FBI počinje sumnjati da si je ti ubio? I daj molim te, zbilja vjeruješ da je još uvijek živa? Znam da to želiš. K vragu, želim i ja. No pokušajmo ovo racionalno sagledati. Kad zbilja razmisliš, koji ti scenarij ima više smisla?"

Posrnuo sam i pao na stolac. Srce samo što mi nije stalo. Osjetio sam kako nada počinje venuti.

Varka. Je li sve ovo bila samo varka?