On se ponovo zapita za koga piše dnevnik. Za budućnost, za prošlost – za doba koje bi moglo da bude imaginarno. A pred njim nije ležala smrt, već uništenje. Dnevnik će biti pretvoren u pepeo, a on sam u paru. Samo će Policija misli pročitati ono što je napisao, pre nego što to izbrišu iz postojanja i iz sećanja. Kako ste mogli da se obratite budućnosti kada nijedan vaš trag, pa čak ni anonimna reč naškrabana na parčetu hartije, ne može fizički da opstane?