videti misao kad nema lica, utvrditi vernost bića i kad vam je svet zamračen, načuti šum jedne haljine kao lepršanje krila, slušati to biće kako ide i dolazi, izlazi, govori, peva, i pomišljati da ste vi u središtu tih koraka, te reči, toga pevanja, ispoljavati svakog trenutka svoju sopstvenu privlačnost, osećati se utoliko moćnijim što ste nevoljniji, postati u pomrčini, i zbog pomrčine, zvezda oko koje se okreće taj anđeo – malo je blaženstava koja bi bila ovome ravna. Vrhunac sreće u životu to je uverenje da vas neko voli; voli radi vas samih, bolje rečeno, voli protiv vas samih;