Doslovno sa svih strana opkoljen turskim teritorijama, Dubrovnik nije mogao vojno da se odupire sultanima, pogotovo što je ovaj grad-državu hranom snabdevalo Osmansko carstvo. Delimično zbog toga što je za Istanbul bio tako pouzdan izvor obaveštenja, međutim, Dubrovnik nije bio obavezan da snabdeva sultanat vojnicima niti da pomaže osmanskoj vojsci u ma kakvom materijalnom smislu. Drugim rečima, Dubrovnik je bio vrhunska dvoznačnost, „hrišćanska državica ugneždena na ivici turskih zemalja, praktično nezavisna, ali koju je sultan smatrao delom svog carstva“.