Pogledala sam u Špaca, koji je nešto mrmljao u snu, pušila i razmišljala o muškarcima koji su mi obeležili život: o mome ocu i njegovoj radosti prožetoj vinom, i njegovoj izdaji; o Balzanu, njegovim konjima i njegovoj ravnodušnosti; i o Boju, onome s kim sam upoređivala sve ostale. Ali, dok sam pokušavala da ga prizovem, otkrila sam da se jedva prisećam samo boje njegovih očiju, dodira njegovih ruku. Nekako, i ne primetivši, izgubila sam ga u dugom ćutanju koje je došlo na mesto naše ljubavi.