slobodan

Ponekad, kada iscrpim zadnju zalihu živaca i budem toliko prokleto iscrpljena, čeznem za tim starim životom. Želim ga natrag.
Ali ne želim se istinski vratiti onamo zato što je sadašnja situacija drugačija. Istina je da više ne živim bezbrižno i spontano. Istina je da bih zbilja voljela uživati u obroku bez nečijeg plakanja. Istina je da sam itekako uživala u netaknutom zdjeličnom podu. No usprkos umoru i psovanju zbog ogromnih glodavaca koji pjevaju zatupljujuće pjesmice, iskreno mogu reći da to ne bih mijenjala (osim da dobijem dopuštenje da se poslužim vremenskim strojem Martyja McFlyja i jednom se tjedno vratim u 2008. godinu; to bih svakako učinila).
Veći dio života provodim slaveći svoj roditeljski život nego što se prisjećam zlatnih dana kada nisam bila roditelj. Svaki mi dan daje razloge za slavljenje roditeljstva, zato što druženje s mojim dječacima nadmašuje sve drugo što sam činila u prošlosti. Stoga se nadam da ni na koji način ne iznevjeravam poseban život koji sada živim s njima tako što se prisjećam svog života prije njih.

Kao roditelji već imamo dovoljno briga. Mozgovi nam neprestano nešto premeću: stvari koje trebamo činiti, stvari koje trebamo češće činiti, stvari koje smo zaboravili, stvari koje bismo voljeli činiti da imamo više vremena... Možda jedino možemo odlučiti koje se kuglice po svaku cijenu moraju nastaviti kretati: one za sreću, za bit naših bića, i naučiti duboko disati dok ostale lete na sve strane.

Dakle, književna agentica koju sam spomenuo slušala je CBC-jevu radijsku emisiju u kojoj sam raspravljao o tim temama i poslije ostala u dubokim preispitivanjima. Poslala mi je e-mail u kojemu me pitala jesam li razmišljao o tome da napišem knjigu za širu publiku. Već sam prije bio pokušao napraviti pristupačniju verziju Mapa značenja, koja je vrlo nabijena knjiga, ali otkrio sam da u tomu pothvatu nije bilo duha, niti u meni tijekom toga pokušaja niti u rukopisu koji je nastao kao rezultat. Mislim da je to bilo zato što sam oponašao prošloga sebe i svoju prethodnu knjigu umjesto da sam zauzeo mjesto između reda i kaosa i napravio nešto novo. Predložio sam joj da na mojemu YouTube kanalu pogleda četiri predavanja koja sam napravio za TVO-ov program Big Ideas (Velike ideje). Računao sam da ćemo tako moći bolje i temeljitije raspraviti o temama koje bih mogao obraditi u knjizi za širu publiku.
Javila mi se nakon nekoliko tjedana, nakon što je pogledala sva četiri predavanja i razgovarala o njima s kolegom. Njezin je interes samo porastao, baš kao i privrženost projektu. To je bilo obećavajuće - i neočekivano. Uvijek se iznenadim kada ljudi pozitivno reagiraju na ono što go