svog zaključka. I te kako smo svesni da treba da znamo dosta toga ako želimo da razumemo nekoliko zbunjujućih minuta koje zaista gledamo. Naravno, ne znamo tačno šta je to što ne znamo, tako da ne umemo dobro da postavimo pitanje. Pitamo: „Šta je smisao života?“ ne očekujući direktan odgovor (kao što je „četrdeset dva“), već nadajući se izvesnom prosvetljenju, nečemu zbog čega ćemo doživeti onaj „aha!“ trenutak kada, najednom, stvari koje ranije nismo razumeli niti prepoznavali kao bitne počnu da imaju smisla