Jonathan Swift

Put u Laputu, Balnibarbi, Luggnagg, Glubbdubdrib i Japan počinje zarobljavanjem od gusara, a potom izgnanstvom na obalu, gdje je Gulliver upoznao stanovnike koji žive na otoku koji mogu po volji dizati ili spuštati, i koji može ploviti zrakom.

Na ovome putovanju Gulliver će susresti puno znanstvenika koji se trude smisliti izume za unapređenje društva – a svi su jalovi. Jedan uzgaja pauke da bi koristio njihove mreže za izradu odjeće, drugi liječi životinje koje mu redom ugibaju, treći bi gradio kuće od krova prema temelju. Priča je posvećena »čudima« najrazličitijih znanosti, i novim »metodama učenja« – poput gutanja tinkture protiv glavobolje, koja pospješuje pamćenje

Pisac se u ovome dijelu knjige ruga rastresenosti i nepraktičnosti učenjaka.

U Luggnaggu upoznaje Gulliver struldbruge, besmrtne ljude, a u Maldonadi na čarobnjačkome otoku Glubbdubdribu sluge su duhovi umrlih.

Odatle otplovi u Japan, jedinu stvarnu zemlju koju je posjetio, međutim koja je u 17. i 18. stoljeću potpuno nepoznata vanjskom svijetu i zatvorena za strance, uz izuzetak Nizozemaca, tada najvećih engleskih kolonijalnih i trgovačkih rivala. Swift kritizira spremnost Nizozemaca da zbog interesa i profita zaniječu kršćansku vjeru. I iz ovih zemalja Gulliver se vraća svojoj kući i obitelji, ali ne zadugo. Već nakon nekoliko mjeseci odlazi na četvrto putovanje...

Put u houyhnhnmsku zemlju

zemlju pravde i poštenja

U ovoj zemlji razborita i napredna bića su konji, a yahooi su čovjekoliki divljaci koji žive samo prema svojim nagonima i služe konjima kao sluge.

Ovdje Swift koristi priliku da piše o odnosu ljudi prema životinjama i prirodi, kao i dostignućima i slabostima medicine u njegovo doba. Ovaj dio knjige vrlo je humorističan, jer je Gulliver po zanimanju liječnik.