Majstor igre

Brak je bio uspješan od samog početka. Marianne je ispunila prazninu u Tonyju i svi su počeli primjećivati promjene u njemu. Naročito Kate.

Marianne je pratila Tonyja na njegovim službenim putovanjima. Igrali su se zajedno, smijali i uživali jedno u drugom. Dobro sam učinila svom sinu, mislila je Kate promatrajući ih.

Marianne je uspjela zacijeliti rane između Tonyja i njegove majke.

Nazvao je Marianne iz telefonske govornice na aerodromu.

– Želim te vidjeti.

– Dobro. – Nije oklijevala.

Tony nije mogao istjerati Marianne Hoffman iz svojih misli. Dugo je bio sam, ali ne i usamljen. A bez Marianne bio je usamljen; kao da mu je nedostajao dio vlastitog tijela. Uz nju je osjećao toplinu, veličanje života, a mračne, ružne sjene što su ga progonile tada su nestajale. Bojao se dopustiti

da Marianne ode, jer bio bi izgubljen. Trebao ju je kao nikad nikoga u svom životu.

Isiko je prezir prema robu koji puzi pred nekim. To je vjerovanje nasih očeva, nit` vrijediš vise nit` manje pred drugim čovjekom.