Dnevnik besne domaćice

Kako postati sretna žena? Kako se nositi sa životom a ne poludjeti uz djecu, muža i okruženje koje od žene, ma gdje ona živjela, traži samo jedno: prilagodi se, budi tiha, budi ljupka, budi majka, budi sluškinja, smiješi se, smiješi se, smiješi se dok ne crkneš ili ne završiš u ludnici.

to svakidašnji problemi prosečne žene iz srednje klase, koja je vaspitana tako da očekuje raznorazna ugađanja i slavu i pakleno kuburi sa zahtevima, frustracijama i razočaranjima realnosti.

Prosto je zaprepašćujuće kako bračni parovi mogu da žive u prividnom primirju, sveta radi, da se ponašaju cifrasto i promišljeno kao likovi u lakoj komediji.

„U današnje vreme sama diploma ne znači ništa. Moraš nešto da poseduješ, neku obdarenost, nešto što možeš da ponudiš osim same sebe.“

kada sam naučila da je „shvatim“ i budem popustljivija – što prevedeno znači da sam naučila da razmišljam o njoj a da me to ne iscrpi do besvesti ili da ne pomahnitam od besa

Ma šta drugo da je postao, Džonatan nije postao potpuni kreten, još ume da računa.

„Sve se plaća.“

„Znam. Samo ponekad ne mogu da platim.“

Pre nego što sam pošandrcala prošlog leta, shvatila sam kako misao za trenutak može da prethodi događaju koji će dramatizovati i samu bit te misli

Jer sam verovala u sve te vrline glupih: predanost, odanost, vernost

Trebalo je da znam, ali naravno da nisam – bila sam suviše čvrsto odlučila da mi ovaj dan bude lep