bookmate game
Vladimir Tabašević

Tiho teče Misisipi

Notify me when the book’s added
To read this book, upload an EPUB or FB2 file to Bookmate. How do I upload a book?
Regionalna nagrada „Mirko Kovač“
Deni sedi na svom mestu, na drvetu, sedi kao mali majmunko, tih, ptica ili ništa, Deni, bez oca, prepun tajni, u zasedi, ljulja se, klati, jede zelene šljive, kisele, oči mu pune suzama, hvata se za granu, malo još klati, gleda dole, pušta se i pada na zemlju koja ga voli jedino gravitacijom, reda radi.

„Način na koji je Vladimir Tabašević zaplivao u svoj romaneskni lirizam Tiho teče Misisipi podsjeća na voz koji vodi u anarhičnu razgradnju sveta kakav smo poznavali. Neočekivani rečenični obrati, duhoviti i inventivni, nepotrošeni, stvaraju lepotu pripovjednih, živih slika koje se nižu u mahnitom ritmu želje da se ispričaju u dahu. Čitalac želi da prati taj ritam i hita za njim, ali emocija, tuga i tragičnost zaustave ga svako malo i nateraju da izroni iz tog sveta, da udahne novu dozu snage kako bi se vratio. Tabašević je napisao roman o bliskosti, gubitku i pripadanju, dakle ljubavni roman, ma koliko takvo određenje bilo nesigurno ili napušteno. Baš zato je za takav izbor potrebno hrabrosti, talenta i stila.“ Iz obrazloženja žirija Nagrade „Mirko Kovač“
„Ovaj roman traži čitaoca-kaskadera, čitaoca poput Denijevog oca koji u filmskoj simulaciji Kosovskog boja sasvim neherojski strada. Možda je dakle preporuka, možda upozorenje: Tabaševića u svakom slučaju čitate na vlastiti rizik.“ Boris Postnikov
„Ne pamtim zadugo ovakav početak, ovako na scenu ulaze ili komete-propalice ili budući klasici. Pa dobro, šta god da bude, u redu je, svaka čast.“ Teofil Pančić
This book is currently unavailable
94 printed pages
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Impressions

  • Јелена Спарићshared an impression2 years ago
    👍Worth reading
    💀Spooky
    🔮Hidden Depths
    💧Soppy

    Главни јунак је дечак, младић и цео роман је написан дечјим језиком гласом приповедача који је и сам дечак, незрео, несрећан и зао, слабашан и бесан, који жуди за љубављу и припадањем. Овај роман је вапај и одушак некога немоћног без заштите, ко све мора а не може сам. И на крају остаје тишина у којој тихо тече Мисисипи.

  • Goranshared an impression3 years ago
    👍Worth reading
    🎯Worthwhile
    🚀Unputdownable

    Ponajbolje od savremene književnosti.
    Osjećao sam se kao na kvalitetnom DJ setu,
    gdje ni u jednom trenutku nije ponestalo energije i ritma.

  • Reginashared an impression8 months ago
    👎Give This a Miss

Quotes

  • b7136755874has quoted16 days ago
    kući nikada ne bi išao jer ga kući čeka tata Ludić, koji mu i nije tata, ali ga je mama Dina, koja mu jeste mama, terala da ga zove tata, jer tako se najbolje jedna porodica drži na okupu, kad tatu zoveš tatom, makar ti on i ne bio tata, ali bitno je da se ta reč u porodici troši, da porodica diše kroz tu reč, i Deni, radije, ostaje napolju kao skitnica, danima, satima, godinama, zauvek, sam, sa devojčicama, sa dečacima, sa starijima, sa mlađima, sa Avalom i jezerima, sa svima koji su mu tu, ali i sa onima kojih nema, koji će tek doći, i Deni ima malo godina, ali već sada zna da luta kao profesionalni lutač, već sada se jedan deo dana igra, a drugi deo dana, kad druga deca idu kući, Deni luta, menja drugove, menja stilove, igre, pesmice i loptice, menja kožu, samo da ne bi išao kući, ako već ne mora, samo da napolju, izvan doma, da napolju proživi svoje detinjstvo, mlečne zube da izmenja napolju, divalj, prljav, kao hijena neka, kučkar, spavač sa psima.
  • b7136755874has quoted16 days ago
    Romanov konj je beo, konji ne glume i njima je najteže, konji ne razlikuju život od filma, ali ni ljud­i, često, ne razlikuju život od filma, i oni, često, žive život kao da je neki film, a oni, tu, u tom filmu, glavni junaci, pa onda, dok žive, gledaju na sebe, gledaju na to kako žive, šta žive, zamišljaju, dok žive, zamišljaju da ih gleda neko, i onda, tako, misle da dok rade ovo ili ono, misle da ih gleda neko, neko ko odobrava to što rade, ili ko osporava to što čine, i čovek osim što, dok živi, čeka na nešto i brine o nečemu, čovek gleda i na samog sebe, očima koje nisu njegove, očima ostatka sveta koje uvek uzme da bi pogledao na sebe, da bi znao ko je on, a uvek je samo onaj on koji misli da jeste u očima drugih, u očima svih svetih.
  • Reginahas quoted8 months ago
    Bolnica je stanica na kojoj svima postaje jasno da je život samo tačka na liniji smrti

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)