Nevini

Mislim da je Emma - ili sestra Mary Rose - znala da su im već za petama.”

“Hoćeš reći da se Emma Lemay žrtvovala za sve njih?”

Ti slegneš ramenima. Pitaš se kako to da su pronašli Emmu i samo nju. Pitaš se zašto Emma, ako je u nešto posumnjala, nije pobjegla. Pitaš se kako je izdržala mučenje i nije odala Oliviju.

Možda je Emma mislila da će ta njezina posljednja žrtva značiti kraj cijele te priče. Nije znala da će oni dati oglas u vezi posvajanja. Vjerojatno je mislila da je ona jedina veza. A ako se ona trajno prekine - pogotovo silom - neće moći pronaći Oliviju.

Ali nikada nećeš znati sigurno.

Loren ponovno pogleda u stranu. “Natrag u Livingstonu”, kaže. Oboje odmahujete glavom.

Oboje pijuckate pivo. Te godine Loren svako malo navrati. Kada je vrijeme lijepo, sjedite vani.

Toga je dana, godinu dana kasnije, sunce visoko na nebu. Ti i Loren opušteno sjedite u naslonjačima na travi. Oboje pijete pivo Sol. Loren ti kaže da je ono bolje od Corone.

Ti otpiješ gutljaj i složiš se.

Kao i uvijek Loren pogleda naokolo, odmahuje glavom i ponavlja uobičajeni refren: “Ponovno u Livingstonu.”

Ti si u svojemu stražnjem dvorištu. I tvoja žena Olivia je tamo, sadi cvijeće u lijehu. Tvoj sin Benjamin je na prostirci pokraj nje. Benu su tri mjeseca. On veselo guguće. Čuješ ga čak s druge strane vrta. I Kyra je u vrtu, pomaže majci. Živi s vama već godinu dana. Planira ostati dok ne diplomira.

I tako ih ti, Matt Hunter, gledaš. Sve troje. Olivia osjeća tvoj pogled na sebi. Pogleda te i nasmiješi se. Kyra također. Tvoj sin još malo guguće. Osjećaš neki ushit u grudima.

“Da”, kažeš Loren blesavo se smješkajući. “Evo me natrag u Livingstonu.”

ZOVEŠ SE MATT HUNTER. Prošla je godina dana. Lance Banner ti se ispričao. Nekoliko je mjeseci Lance bio oprezan, ali onda te jednoga dana, na roštilju kod susjeda, pitao želiš li biti pomoćni bejzbolski trener. Ta tvoj je nećak Paul, podsjetio te Lance uz pljesak po leđima, u toj ekipi. I što kažeš?

Ti pristaneš.

Ipak ste kupili onu kuću u Livingstonu. Sada radiš kod kuće, pružaš pravne savjete Čarter Sturgisu. Ike Kier ti je uvjerljivo najbolji klijent. Dobro te plaća.

Sve optužbe protiv Cingle Shaker su odbačene. Cingle je otvorila vlastitu detektivsku agenciju po imenu Cingler Service. Ike Kier i Čarter Sturgis je angažiraju kad god mogu. Sada ima tri istražitelja koji rade za nju. Tvoja šurjakinja Marsha je u ozbiljnoj vezi s muškarcem po imenu Ed Essey. Ed radi u proizvodnji. Ti ne razumiješ što on zapravo radi. Planiraju se uskoro vjenčati. Taj se Ed čini pristojnim tipom. Pokušavaš ga zavoljeti, ali ti ne uspijeva. Ali on voli Marshu. Brinut će se za nju. On će najvjerojatnije biti jedini otac kojega će se Paul i Ethan sjećati. Premladi su da bi se sjećali Bernieja. Možda tako i treba biti, ali to te ubija. Trudit ćeš se da uvijek budeš prisutan u njihovim životima, ali postat ćeš samo stric. Kad im bude potrebno, Paul i Ethan će se prvo obraćati Edu.

Posljednji put kada si bio kod njih, potražio si Berniejevu fotografiju na hladnjaku. Još uvijek je tamo, ali je zakopana pod svježijim fotografijama, ocjenama, crtežima.

Više se nisi čuo sa Sonyjom i Clarkom McGrath. Njihov sin, Stephen, još uvijek te ponekad posjeti. Ne tako često kao nekoć. A ponekad ti je čak drago što ga vidiš.

Kada si kupio novu kuću, posjetila te Loren Muse. Sjeli ste u vrt i pili Corona pivo.

“Evo te ponovno u Livingstonu”, rekla je ona. “Aha.”

“Jesi li sretan?”

“Gradovi te ne mogu učiniti sretnim, Loren.” Ona krmne. Još uvijek te nešto muči. “Što će biti s Olivijom?” pitaš. Loren iz džepa izvadi omotnicu.

“Ništa.”

“Što je to?”

“Pismo sestre Mary Rose, nekoć Emme Lemay. Dala mi ga je majka Katherine.”

Ti se uspraviš. Ona ti ga pruži. Počinješ ga čitati.

“Emma Lemay je svu krivnju preuzela na sebe”, kaže ti Loren. “Ona je ubila Clydea Rangora.

Ona je sakrila njegovo tijelo. Ona i samo ona je lagala vlastima o identitetu ubijene. Tvrdi da Candace Potter o tome nije znala ništa. Ima još, ali to je ono glavno.”

“Misliš li da će to proći?”

Loren slegne ramenima. “A tko će se naći da ustvrdi suprotno?”

“Hvala ti”, govoriš joj.

Željela sam... znam kako će ovo zvučati, ali željela sam pronaći tvojega ubojicu. Zato sam nastavila kopati. Nastavila sam se raspitivati. A onda me nazvala sestra Mary Rose.”

“Kako...?”

“Mislim da je htjela pomoći jednoj od svojih djevojaka. Željela se iskupiti. Saznala je što radim pa me nazvala.”

“Ona ti je rekla da sam živa?”

“Da. Bio je to za mene pravi šok. Mislila sam da su te ubili. A onda mi je sestra Mary Rose rekla da ću te, ako je poslušam, možda uspjeti pronaći. Ali morale smo biti oprezne, rekla je. Nisam te željela dovesti u opasnost. Samo sam željela... samo sam željela priliku da te upoznam.”

Matt pogleda Marshu. “Ti si znala?”

“Saznala sam jučer. Kyra mi je rekla.”

“Kako to da si došla živjeti ovamo?”

“To je djelomice stjecaj sretnih okolnosti”, reče Kyra. “Tražila sam način da ti se približim. Sestra Mary Rose me pokušavala zaposliti u DataBaseu. Ali onda smo saznale da Marsha treba pomoćnicu koja bi kod nje stanovala. Zato je sestra Mary Rose nazvala nekoga u Sv. Philomeni. Dala im je moje ime.”

Matt se sjetio da je Marsha pronašla Kyru preko crkve. Časna sestra je bila u mogućnosti to izvesti - ta tko bi posumnjao u njezinu preporuku? “Htjela sam ti reći.” Kyra je gledala samo Oliviju. “Čekala sam odgovarajući trenutak. Ali onda je nazvala sestra Mary Rose. Kao što si rekao. Prije tri tjedna. Rekla je da je još prerano - da ti ne bi trebala ništa reći sve dok mi se ona ponovno ne javi. Uplašila sam se, ali sam imala povjerenje u nju. Zato sam je poslušala. Nisam ni znala da je ubijena. A onda kada ste neku večer oboje došli onako kasno - odlučila sam vam ipak reći. Zato sam se vratila iz garaže. Ali Matt je upravo bježao.”

Olivia ustane, otvori usta, zatvori ih, pokuša ponovno.

“Znači ti si... ti si moja...?”

“Kći. Da.”

Olivia oprezno zakorači prema Kyri. Ispruži ruku prema njoj. Ali onda bolje razmisli i spusti je.

“Jesi li dobro, Kyra?” upita Olivia.

Kyra se nasmiješi osmijehom koji je tako dirljivo podsjećao na onaj njezine majke da se Matt zapitao kako to da nije ranije primijetio. “Dobro sam”, reče.

“Jesi li sretna?”

“Da, jesam.”

Olivia je šutjela. Kyra joj priđe. “Doista sam dobro.”

I onda je Olivia počela plakati.

Matt pogleda u stranu. Ovdje se nije radilo o njemu.