Djevojka koja se igrala vatrom

Osluškivao je. Netko se kretao tamo unutra. Podigao je dasku, odškrinuo vrata pa ugledao par uplašenih očiju i krvavo lice. Na podu je bila sjekira. „Isuse bože“, promrmljao je.

Tada je ugledao protezu. Zalachenko.

Lisbeth Salander definitivno je bila u posjetu. Nije mogao zamisliti što se tu dogodilo. Brzo je ponovno zatvorio vrata i blokirao ih daskom.

Budući da je Zalachenko bio u drvarnici, a Niedermann zavezan na cesti prema Sollebrunnu, Mikael je brzo prešao preko dvorišta i došao do kuće.

Moguće je da postoji još neka nepoznata osoba koja bi mogla predstavljati opasnost, ali kuća je izgledala prazno, gotovo napušteno. Spustio je pištolj i oprezno otvorio ulazna vrata. Ušao je u mračno predsoblje i ugledao pravokutnik svjetlosti koja je dopirala iz kuhinje. Jedini zvuk bilo je kucanje zidnog sata. Kada je prišao kuhinjskim vratima, odmah je ugledao Lisbeth Salander na klupi.

Na sekundu je stajao paraliziran, promatrajući to izmrcvareno tijelo.

Primijetio je da drži pištolj u ruci koja je visjela preko ruba klupe. Polako joj je prišao i spustio se na koljena. Sjetio se kako je pronašao Daga i Miju i na sekundu pomislio da je mrtva. A onda je vidio kako joj se prsni koš malo podigao i čuo slabašan krkljavi zvuk.

Ispružio je ruku i počeo oprezno izvlačiti pištolj iz njene ruke. Odjednom je čvršće stisnula držak. Otvorila je oči, koje su bile samo dva uska proreza, i nekoliko dugih sekundi zurila u njega. Pogled joj je bio zamućen. Tada ju je čuo kako je promrmljala, tako tihim glasom da ju je jedva razumio.

Prokleti Kalle Blomkvist.

Ponovno je zatvorila oči i ispustila pištolj. Stavio je pištolj na pod, izvadio mobitel i nazvao hitnu pomoć.

Kada je završio, ponovno je upitao gdje je Lisbeth Salander. Nije dobio odgovor, pa je slegnuo ramenima i ostavio Niedermanna. Tek kada se vratio do auta, osjetio je kako ga puca adrenalin i postao svjestan što je učinio. Sve mu je vrijeme pred očima bilo lice Mije Bergman.

LEZI“, zaurlao je Mikael.

Malo je pomaknuo pištolj i ispalio hitac u jarak.

„Sljedeći ide u tvoje koljeno“, rekao je Mikael glasno i jasno.

Ronald Niedermann spustio se na koljena zaslijepljen svjetlošću farova.

„Tko si ti?“ upitao je.

Mikael je stavio ruku u džep u vratima auta i izvadio baterijsku lampu koju je kupio na benzinskoj crpki. Uperio ju je ravno u Niedermannovo lice.

„Ruke na leda“, zapovjedio je Mikael. „Raširi noge.“ Čekao je dok Niedermann nije nevoljko učinio što mu je naređeno.

„Znam tko si. Ako učiniš kakvu glupost, pucat ću bez upozorenja. Ciljam prema plućima ispod ključne kosti. Vjerojatno me možeš napasti… ali to ćeš skupo platiti.“

Spustio je bateriju na pod, skinuo pojas i napravio omču, baš kao što je naučio u vojsci u Kiruni prije dvadeset godina. Stao je između nogu plavokosog diva, provukao mu omču oko ruku i povukao je iznad laktova. I tako je golemi Niedermann bio bespomoćan.

A sada? Mikael se ogledao oko sebe. Bili su potpuno sami na mračnoj cesti. Paolo Roberto nije pretjerivao kad je opisivao Niedermanna. Bio je stvarno ljudeskara. Pitanje je samo bilo zašto je takva ljudeskara trčala usred noći kao da ga goni sam vrag.

„Tražim Lisbeth Salander. Pretpostavljam da si je sreo.“ Niedermann nije odgovarao. „Gdje je Lisbeth Salander?“ upitao je Mikael.

Niedermann ga je čudno pogledao. Nije shvaćao što se to događa ove bizarne noći, sve ide krivo.

Mikael je slegnuo ramenima. Vratio se do auta, otvorio prtljažnik i pronašao uže za vuču. Nije mogao ostaviti Niedermanna zavezana nasred ceste, pa se ogledao oko sebe. Trideset metara dalje u svjetlosti farova zasvjetlucao je prometni znak. Upozorenje da tu ima losova.

„Ustani.“

Prislonio je cijev pištolja na Niedermannov vrat, odveo ga do znaka i prisilio ga da se spusti do ruba ceste. Zapovjedio mu je da sjedne leđima okrenut znaku. Niedermann je oklijevao.

„Sve je vrlo jednostavno“, rekao je Mikael. „Ti si ubio Daga Svenssona i Miju Bergman. Oni su bili moji prijatelji. Ne namjeravam te pustiti na cestu, pa ćeš ili sjediti zavezan, ili ću ti pucati u koljeno. Ti izaberi.“

Niedermann je sjeo. Mikael ga je zavezao uzetom za vuču oko vrata i pričvrstio mu glavu za stup. Iskoristio je osamnaest metara dugo uže da čvrsto zaveže diva oko torza i struka. Ostavio je dio užeta kako bi mu mogao zavezati podlaktice za znak i sve učvrstio s nekoliko pravih mornarskih čvorova.