Sedmog decembra 2017. stigli smo do jedne prelomne tačke, ne zato što je kompjuter opet pobedio nekog čoveka – to je bila već opštepoznata i zastarela vest – nego zato što je Guglov program Alfaziro pobedio program Stokfiš 8, svetskog šampiona u šahu 2016. godine. Stokfiš 8 je imao pristup vekovima sakupljanom ljudskom šahovskom iskustvu i decenijama kompjuterskog šahovskog iskustva. Bio je u stanju da izračuna sedamdeset miliona šahovskih pozicija u sekundi. Nasuprot tome, Alfaziro je izračunavao svega osamdeset hiljada pozicija u sekundi, a njegovi tvorci ljudi nisu ga naučili nikakvim šahovskim strategijama, pa čak ni standardnim otvaranjima. Umesto toga, Alfaziro se služio najnovijim dostignućima u mašinskom učenju da bi naučio šah igrajući sam protiv sebe. Bez obzira na sve to, od stotinu partija koje je odigrao protiv Stokfiša, početnik Alfaziro je dobio dvadeset osam i postigao remi u sedamdeset dve partije. Nije izgubio nijednu. Pošto uopšte ništa nije naučio od ljudi, mnogi njegovi pobednički potezi i strategije deluju nekonvencionalno ljudskom oku. Mogli bismo da ih smatramo kreativnim, ako ne i nedvosmisleno genijalnim.
Možete li da pogodite koliko je vremena trebalo Alfazirou da nauči šah počinjući od nule, da se pripremi za nadmetanje protiv Stokfiša i razvije svoje genijalne instinkte? Četiri sata. Dobro ste pročitali. Vekovima je šah smatran jednim od vrhunaca ljudske inteligencije. Alfaziro je za četiri sata stigao od potpunog neznanja do kreativnog šahovskog majstorstva, a da pritom nije imao nikakvo ljudsko vođstvo.