Ivana Brlić-Mažuranić postala je klasik već u trenutku kad je objavila Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Priče iz davnine. Njezine rečenice, napisane davno, i naše su rečenice. Razumijemo ih i volimo. Osluškujemo strahove njezinih junaka i plašimo se zajedno s njima. Priče su to što nadrastaju povijest, granice i književne stilove. Uz ime i prezime velike autorice ne treba pisati ni godinu rođenja, a kamoli godinu smrti. Ivana nam još uvijek priča kao da zajedno sjedimo za istim stolom. Naša je dužnost pozorno je slušati kako bismo mlađima znali odgovoriti na pitanje što je to prava i vječna literatura i koje to knjige obvezno moraju stajati na njihovim policama.
