Smrt u oblacima

Jane zastane na vratima pa se vrati.

— Možda je istina da niste meka srca, ali prema meni ste bili.

Poljubi ga u potiljak pa izađe.

— Ca, c'est tres gentil! - reče Hercule Poirot.

Kraj

Ubojica - reče Poirot. - Poput mnogih ubojica, privlačan ženama.

Gospodin Clancy se nakašlje. - Sirota Jane Grey.

Poirot tužno zakima glavom.

— Da. Kao što sam joj rekao, život je kadšto užasan. Ali, preboljet će ga.

Rastreseno složi časopise koje je Norman Gale razbacao kad je jurnuo na Poirota.

Nešto mu privuče pozornost. Fotografija Venetie Kerr na utrkama "u razgovoru s lordom Horburyjem i prijateljicom".

Pruži časopis gospodinu Clancyju.

— Pogledajte. Za godinu dana pročitat ćete objavu: "Objavljuje se skoro vjenčanje između lorda Horburyja i gospe Venetie Kerr." A znate li tko će namjestiti to vjenčanje? Hercule Poirot! A namjestio sam još jedno!

— Lady Horbury i gospodin Barraclough?

— Ah, ne, to me ne zanima. - Nagne se prema njemu. - Ne, govorim o vjenčanju gospodina Jeana Duponta i gospođice Jane Grey. Vidjet ćete.

Jane posjeti Poirota nakon mjesec dana.

— Gospodine Poirot, trebala bih vas mrziti.

Bila je blijeda i izmučena. Oko očiju je imala crne podočnjake.

Poirot reče blago: - Mrzite me malo ako želite. Ali slutim da ste vi od osoba koja bi radije pogledala istini u lice, nego živjela u lažnom raju. A vjerojatno ne biste ni u njemu dugo poživjeli. Uklanjanje žena je porok koji se čovjeku omili.

— Bio je tako silno privlačan - reče Jane pa doda: - Nikad se više neću zaljubiti.

— Naravno - složi se Poirot. - S time je za vas svršeno.

Jane kimne glavom.

— Moram raditi nešto zanimljivo da me to zaokupi. Poirot se zaljulja na stolcu i pogleda u strop.

— Savjetovao bih vam da odete u Perziju s Dupontovima. To je zanimljiv posao.

— Ali.. mislila sam da je to kamuflaža. Poirot odmahne glavom.

— Naprotiv, toliko sam se počeo zanimati za arheologiju i pretpovijesnu grnčariju da sam poslao obećani ček. Jutros sam čuo kako čekaju da se pridružite ekspediciji. Znate li crtati?

— Da, dobro mi je išlo u školi.

— Odlično. Sigurno ćete uživati u tome poslu.

— Zaista žele da pođem?

— Računaju s time.

— Bilo bi divno - reče Jane - odmah otputovati. Obrazi joj se zarumene.

— Gospodine Poirot - ona ga pogleda sumnjičavo. - Ne činite to iz sažaljenja?

— Sažaljenja? - Poirot se užasne. - Gospođice, uvjeravam vas da se, kad je novac u pitanju uvijek ponašam poslovno.

Toliko se pretvarao da je uvrijeđen, da se Jane počela ispričavati.

— Najbolje bi bilo - reče ona - da obic?em nekoliko muzeja

Zurba vam je upropastila plan - reče Poirot. Nadstojnica Instituta de Marie ubrzala je događaje time što je poslala brzojav Anne Morisot. Izgledalo bi sumnjivo da niste reagirali na taj brzojav. Uvjerili ste suprugu da mora zatajiti neke činjenice, jer bi se za zločin moglo osumnjičiti ili nju ili vas, jer ste na nesreću oboje bili u zrakoplovu kad je ubijena Giselle. Kad ste se poslije sastali s njom i doznali da sam i ja bio na razgovoru kod odvjetnika, požurili ste. Bojali ste se da bih mogao izvući istinu od Anne, a možda je i ona poče!a sumnjati u vas. Na brzinu ste je izvukli iz hotela i ukrcali na trajekt. Na silu ste u nju ulili cijanovodičnu kise!inu, a u ruku joj gurnuli praznu bočicu.

— Kako lažete!

— A, ne. Na njezinu vratu bila je masnica.

— A ja vam kažem da lažete.

— Ostavili ste i otiske na bočici.

— Lažete. Nosio sam...

— Rukavice? Mislim gospodine da ste se odali.

— Prokleto šarlatansko njuškalo! - Lica posivjela i izobličena od bijesa, Gale se baci na Poirota. No, Japp ga pretekne i stegne spretno i profesionalno, pa reče: James Richards, alias Norman Gale, dužnost mi je uhititi vas zbog ubojstva s umišljajem. Upozoravam vas da će sve što kažete biti zapisano i poslužiti kao dokazni materijal.

Normana Galea prožme drhtaj. Činilo se da će se onesvijestiti.

Dvojica policajca u civilu koji su čekali ispred vrata odvedu Normana Galea.

Kad je ostao nasamo s Poirotom, gospodin Clancy ushićeno uzdahne.

— Gospodine Poirot - reče. - To je bilo najuzbudljivije iskustvo u mojem životu.

Bili ste sjajni! Poirot se skromno osmjehne.

— Ne. Japp ništa manje ne zaslužuje pohvalu jer je otkrio da je Gale zapravo Richards, kojeg troži kanadska policija. Djevojka s kojom je izlazio u Kanadi umrla je. Bilo je to naizgled samoubojstvo, a!i otkri!o se neke činjenice koje upućuju da je riječ o ubojstvu.

Ne vjerujem da bi prošlo puno vremena do neprežaljene smrti gospođe Richards. Naizgled neutješni udovac naslijedio bi bogatstvo. Tada biste se vratili u Englesku kao Norman Gale, koji se obogatio spretnim ulaganjima u Kanadi! Ali sada niste smjeli gubiti vrijeme.

Poirot prekine priču. Norman Gale zabaci glavu i nasmije se.

— Pametni ste kad treba zaključivati o tuđim namjerama! Trebali biste postati kolega gospodina Clancyja! - Glas mu potamni od srdžbe. - Nikad nisam čuo toliko gluposti. Gospodine Poirot, to nisu dokazi!

Poirot se nije dao smesti. Reče: - Možda i nisu. Ali ja imam dokaze.

— Zar? - podsmjehne se Norman. - Da nemate dokaze kako sam ja ubio Giselle, a svi u zrakoplovu su vidjeli da joj se nisam približio?

— Reći ću vam točno kako ste počinili ubojstvo reče Poirot. - A sadržaj vaše aktovke? Bili ste na praznicima. Zašto ste ponijeli zubarsku kutu, upitao sam se.

Zato jer silno sliči odori stjuarda.

— Evo što ste učinili. Kad su stjuardi poslužili kavu i otišli u drugi odjeljak, vi ste otišli u nužnik, obukli kutu, ispunili obraze vatom, izašli, uzeli žličicu za kavu iz ostave preko puta, sjurili se kroz prolaz prema Gisellinu stolu brzim korakom stjuarda držeći žličicu u ruci. Uboli ste je u vrat strelicom, otvorili kutiju od šibica i pustili osu, pa požurili natrag u nužnik, presvukli se, izašli i mirno se vratili na mjesto. Trebalo vam je tek nekoliko minuta.

— Na stjuarda nitko ne obraća osobitu pozornost. Jedina osoba koja vas je mogla prepoznati bila je gospođica Jane. Ali, žene kao žene! Čim je žena sama (posebice kad joj je suputnik privlačan mladić), ugrabit će prvu priliku da se pogleda u zrcalo, napudra nos i popravi šminku.

— Ma nemojte - rugao se Gale. - Kako zanimljiva teorija, ali neistinita. Što još?

— Još puno - reče Poirot. - Kao što sam već rekao, ljudi se u razgovoru odaju.

Nepromišljeno ste spomenuli da ste neko vrijeme radili na farmi u Južnoj Africi.

Niste spomenuli, ali ja sam doznao da je to bila farma zmija.

Normana Galea prvi put obuzme strah. Zausti da nešto kaže, ali riječi nisu izlazile.

Poirot nastavi: - Ondje ste bili pod svojim pravim imenom Richards. Prepoznali su vas na fotografiji koju smo poslali telefonom. U Rotterdamu su vas identificirali kao Richardsa koji se oženio s Anne Morisot.

Norman Gale ponovno nešto zausti, ali ne pusti ni glasa. Potpuno se promijenio.

Plan je sazrio i naposljetku se počeo ostvarivati. Potplatili ste službenika u zrakoplovnoj tvrtki Universal Airlines da bi Giselle putovala istim zrakoplovom kad i lady Horbury. Anne Morisot vam je rekla da će ona u Englesku vlakom, niste očekivali da će biti u zrakoplovu, i to je ozbiljno ugrozilo vaše planove. Kad bi se doznalo da je Gisellina kćerka i nasljednica bila u zrakoplovu, sumnja bi naravno pala na nju. Vaša prvotna zamisao bila je da ona zatraži nasljedstvo uz osiguran čvrst alibi, jer bi u vrijeme zločina bila na vlaku ili brodu. Tada biste se oženili njome.

— Djevojka je bila smrtno zaljubljena u vas. Ali, vi ste htjeli novac, a ne djevojku.

— Vaši su se planovi poremetili iz još jednog razloga. U Le Pinetu ste ugledali gospođicu Jane Grey i ludo se u nju zaljubili. Strast prema njoj nagnala vas je da zaigrate puno opasniju igru.

— Odlučili ste doći i do novca i do ljubljene djevojke. Kada ste već odlučili počiniti ubojstvo zbog novca, niste imali namjeru odreći se slatkih plodova toga čina. Uplašili ste Anne Morisot rekavši joj da će je, ako odmah otkrije svoj identitet, osumnjičiti za ubojstvo. Umjesto toga nagovorili ste je da uzme nekoliko slobodnih dana, pa ste zajedno otišli u Rotterdam i ondje se oženili.

— Uskoro ste je pripremili kako da zatraži nasljedstvo. Neće spominjati da je radila kao dvorkinja, a istaknut će da su ona i njezin suprug u vrijeme ubojstva bili u inozemstvu.

— Na nesreću, Anne Morisot došla je u Pariz zatražiti nasljedstvo istog dana kad sam u Paris stigao i ja u pratnji gospođice Grey. To vam nije nimalo odgovaralo. Ili gospođica Jane ili ja mogli bi u Anne Morisot prepoznati Madeleine, dvorkinju lady Horbury.

— Pokušali ste s njom stupiti u vezu, ali niste uspjeli. Naposljetku ste osobno doputovali u Pariz i doznali da je već otišla odvjetniku. Kad se vratila, rekli ste joj da ste razgovarali sa mnom. Postajalo je opasno i odlučili ste brzo djelovati.

— Već ste odlučili da vaša novopečena supruga ne poživi dugo kao nasljednica.

Neposredno nakon vjenčanja oboje ste napisali oporuke kojima ostavljate svu imovinu jedno drugoml Dirljivo.

— Vjerojatno ste poslije toga namjeravali postupati bez žurbe. Otišli biste u Kanadu, tobože zbog gubitka pacijenata. Ondje biste ponovno uzeli prezime Richards. Pridružila bi vam se supruga.

Odlično je glumio svoju ulogu i lady Horbury ga nije prepoznala. Bio sam uvjeren da se mogao prerušiti u Amerikanca u Parizu i odigrati potrebnu ulogu u Prometheusv.

— Tada sam se ozbiljno zabrinuo za gospođicu Jane. Ili je u igri zajedno s njime, ili nema s time nikakve veze, što znači da je žrtva. Jednog dana će otkriti da se udala za ubojicu.

— Da bih spriječio preuranjeni brak, odveo sam mademoiselle u Pariz kao tajnicu.

— Dok smo bili u Parizu, pojavila se nepoznata nasljednica i zatražila nasljedstvo.

Progonila me njezina sličnost, ali nisam znao na koga me podsjeća. Naposljetku sam shvatio kome sliči, ali bilo je prekasno.

— Otkriće da je bila u zrakoplovu, a da je to zanijekala, nakratko je pobilo sve moje teorije. Ona je postala najvjerojatniji krivac.

— Ali ako je krivac, imala je suučesnika, muškarca koji je kupio puhaljku i podmitio Julesa Perrota.

— Tko je bio taj muškarac? Možda njezin suprug?

— I tada sam otkrio istinu! Shvatio sam. Pod uvjetom da se provjeri jedna činjenica.

— Da bi moje rješenje bilo ispravno, Anne Morisot nije trebala biti u zrakoplovu.

— Nazvao sam lady Horbury i dobio odgovor. Dvorkinja Madeleine ukrcala se u zrakoplov u posljednji trenutak zbog hira svoje gospodarice.

Zašuti. Gospodin Clancy se nakašlje: - Nije mi baš jasno. - Kad ste prestali razmišljati o meni kao o ubojici? - upita Norman.

Poirot se okrene kao čigra i pogleda u njega.

— Nisam prestao. Vi jeste ubojica. Pričekajte! Sve ću vam ispričati. Prošli tjedan Japp i ja imali smo pune ruke posla. Istina je da ste postali zubar na nagovor svojeg ujaka, Johna Galea. Uzeli ste njegovo ime kad ste počeli raditi s njime, ali vi ste sin njegove sestre, a ne njegova brata. Vaše je pravo prezime Richards. Pod tim prezimenom upoznali ste Anne Morisot u Nici prošle zime, kad je bila ondje s gospodaricom. Njezina je priča istinita u dijelu koji govori o njezinu djetinjstvu, ali drugi dio priče ste vi brižljivo prepravili. Znala je majčino djevojačko prezime.

Giselle je bila u Monte Carlu, netko ju je prepoznao i spomenuo njezino pravo ime. Shvatili ste da bi se iz toga mogao izvući velik novac. Privuklo je vašu kockarsku prirodu. Od Anne Morisot ste doznali za vezu lady Horbury s Giselle. U vašoj glavi skovao se zločinački plan. Giselle je trebalo ubiti tako da sumnja padne na lady Horbury.

U slučaju Lady Horbury, motiv je bio jasan. Posjetila je Giselle večer uoči puta. Bila je očajna, a imala je i prijatelja, mladog glumca, koji je lako mogao odglumiti Amerikanca, kupiti puhaljku, potplatiti službenika zrakoplovne tvrtke i tako biti siguran da će Giselle putovati podnevnim zrakoplovom.

— Problem je bio dvojak. Nisam se mogao dosjetiti načina na koji bi lady Horbury mogla počiniti zločin, a također se nisam mogao dosjetiti motiva zbog kojeg bi zločin počinili stjuardi, gospodin Clancy ili gospodin Gale.

— Podsvjesno sam uvijek razmišljao o Gisellinoj nepoznatoj kćerki i nasljednici.

Je li netko od sumnjivaca oženjen i ako jest, da li bi jedna od supruga mogla biti Anne Morisotz Ako joj je otac bio Englez, djevojka je možda odrasla u Engleskoj.

Mitchellovu suprugu sam odmah odbacio. Ona je od stare dorsetske loze. David udvara djevojci čiji su roditelji živi. Gospodin Clancy nije oženjen. Gospodin Gale je očito preko ušiju zaljubljen u Jane Grey.

— Moram priznati da sam temeljito proučio pretke gospodice Grey, jer sam od nje slučajno doznao da je odrasla u sirotištu pokraj Dublina. Ali, uskoro sam se uvjerio da gospođica Grey nije kćerka madame Giselle.

— Sastavio sam tabelu posljedica. Stjuardi ne dobivaju ni ne gube smrću madame Giselle, osim što je Mitchell doživio duševni potres. Gospodin Clancy namjerava napisati knjigu o tom slučaju na kojoj se nada zaraditi. Gospodin Gale brzo gubi pacijente. Nikakve pomoći s te strane.

— Ipak sam u to doba bio uvjeren da je gospodin Gale ubojica. Prazna kutija šibica, sadržaj njegove aktovke. Naizgled je izgubio, a ne dobio Gisellinom smrću.

Ali to je možda privid.

— Odlučio sam se bolje upoznati s njime. Moje iskustvo pokazuje da se svatko tijekom razgovora prije ili poslije oda. Svi imaju neodoljivu potrebu govoriti o sebi.

— Pokušao sam steći njegovo povjerenje. Pretvarao sam se da mu se povjeravam, čak sam ga zamolio za pomoć. Uvjerio sam ga da mi pomogne lažno ucijeniti lady Horbury. Tad je učinio prvu pogrešku.

— Predložio sam da se preruši. Pojavio se u nakaradnoj odjeći! Lakrdija! Bio sam uvjeren da nitko ne bi mogao tako loše glumiti kako je on predlagao. Zašto to? Jer ga svijest o krivici tjera da bude oprezan da se ne pokaže dobrim glumcem. Kad sam mu popravio smiješnu šminku, izbila je na površinu njegova umjetnička vještina.

Ali pretpostavimo da je (a tako se dogodilo) otrovna strelica nađena prije nego je ubojica uspio doći do nje. U tom slučaju, balon je probušen. Teorija o prirodnoj smrti je neodrživa. Umjesto da gurne puhaljku kroz prozor, stavlja je na mjesto gdje će je sigurno naći tijekom pretrage zrakoplova.

Naravno, odmah će zaključiti da je puhaljka oružje kojim je počinjen zločin. Stvorit će se teorija o udaljenosti, a kad se dozna gdje je kupljena puhaljka, sumnju će usmjeriti u određenom i željenom smjeru.

— Stvorio sam teoriju o zločinu i imam tri sumnjivca i donekle četvrtog, gospodina Jeana Duponta, koji je predložio teoriju o smrti od uboda ose a koji je sjedio u prolazu tako blizu Giselle da je mogao ustati iz sjedala a da ga nitko ne opazi. Također, bio sam uvjeren da se on ne bi izložio takvom riziku.

— Posvetio sam se osi. Ako je ubojica donio osu u zrakoplov i pustio je u psihološkom momentu, morao je imati kutijicu u kojoj ju je držao.

— Zato sam se zanimao za sadržaj džepova i ručne prtljage putnika.

— I u tome sam otkrio nešto neočekivano. Našao sam što sam tražio, ali kod krive osobe. U džepu Normana Galea bila je prazna kutija šibica tvrtke Bryant&May. Ali svi su posvjedočili da Norman Gale nije prošao kroz prolaz. Otišao je na nužnik i vratio se na mjesto.

— Ipak, iako se čini nemogućim, gospodin Gale je mogao počiniti zločin, a to je dokazao sadržaj njegove aktovke.

— Moje aktovke? - upita Norman Gole. Podsmješljivo i zbunjeno je gledao u Poirota. - Čak se ni ne sjećam što je bilo u njoj.

Poirot mu se milo nasmiješi.

— Trenutak. Reći ću koju i o tome. Govorim vam o svojim početnim zamislima.

— Dakle, imao sam četiri osobe koje su mogle biti počinitelji, sa stajališta povoljnog trenutka: dva stjuarda, Clancy i Gale.

— Tad sam počeo razmišljati o slučaju iz suprotnog ugla: motiva. Ako se motiv podudari s povoljnim trenutkom, eto ubojice! Ali jao, ništa od toga. Moj prijatelj Japp optužio me da volim komplicirati. Naprotiv, razmišljao sam o motivu krajnje jednostavno. Kome bi koristilo da se madame Giselle ukloni? Očito njezinoj nepoznatoj kćerki, jer bi naslijedila bogatstvo. A tu je bilo i nekoliko osoba koje su bile, ili su mogle biti u vlasti madame Giselle. Morao sam se poslužiti eliminacijom.

Od putnika u zrakoplovu, samo za jednog sam pouzdano znao da je imao posla s madame Giselle. Lady Horbury.

Rješenje zagonetke? Ubojica je očito želio da se puhaljka pronađe.

— Ali zašto? Na to je postojao samo jedan logičan odgovor. Ako se pronađu otrovna strelica i puhaljka, svi će pretpostaviti da je ubojstvo počinjeno strelicom izbačenom iz puhaljke. To znači da ubojstvo nije tako izvedeno.

— No obdukcija je pokazala da je uzrok smrti nedvojbeno otrovna strelica.

Zatvorio sam oči i upitao se: koji je najsigurniji i najpouzdaniji način da se strelica ubode u vratnu venu? Rukom.

— To je odmah razjasnilo nužnost puhaljke. Puhaljka znači udaljenost. Ako je moja teorija ispravna, osoba koja je ubila madame Giselle prišla je njezinu stolu i nagnula se.

— Je li netko prilazio njezinu stolu? Da, dvoje Ijudi. Stjuardi. Obojica su mogli prići madame Giselle, nagnuti se k njoj i nikome to ne bi bilo čudno.

— Još netko?

— Gospodin Clancy. On je bio jedini u odjeljku koji je prošao pokraj sjedala madame Giselle. A i prvi je svratio pozornost na teoriju puhaljke i strelice.

Gospodin Clancy poskoči na noge.

— Prosvjedujem - poviče. - Ovo je bezobraština! - Sjednite - reče Poirot. - Nisam završio. Moram vam prikazati korake kojima sam došao do zaključka.

— Tri su osobe mogući krivci: Mitchell, Davis i gospodin Clancy. Nijedan isprva nije izgledao kao ubojica, ali trebalo je još puno toga istražiti.

— Zatim sam počeo razmišljati o osi. Vrlo je zanimljiva ta osa. Kao prvo, nitko je nije uočio prije kave. To je već bilo čudno. Stvorio sam određenu teoriju o tom zločinu. Ubojica je podmetnuo dva različita rješenja tog tragičnog događaja. Prema prvom, jednostavnijem, madame Giselle je ubola osa pa ju je izdalo srce. Uspjeh toga plana ovisio je o tome hoće li ubojica uspjeti doći do strelice. Japp i ja smo se složili da je to bilo lako učiniti, kad se ne bi posumnjalo u ubojstvo. Siguran sam da je originalna svi!a boje trešnje namjerno zamijenjena komadićem svile neobičnih boja nalik na osu.

— Naš se ubojica dakle približio žrtvinu stolu, ubo je strelicom i pustio osu! Otrov je tako jak da je smrt bila trenutačna. Ako je Giselle kriknula, krik je vjerojatno prigušila buka avionskog motora. Ako je netko i čuo njezin krik, lako se mogao pripisati osi koja je zujala po zrakoplovu. Sirotu ženu ubola je osa.

— To je bio plan broj 1.

U novinama je objavljen člančić o tome kako je neka Kanađanka, gospođa Richards, počinila samoubojstvo u brzom vlaku Pariz-Boulogne, i to je bilo sve. Nitko nije spomenuo vezu s ubojstvom u zrakoplovu.

No za Normana i Jane to je bio razlog za slavlje. Nadali su se da je njihovim nedaćama kraj, iako Norman nije bio optimist kao Jane.

— Može se sumnjati da je ona ubila majku, ali sad kad je tako skončala, vjerojatno neće nastavljati istragu. A ako se njezina krivica ne dokaže javno, ne vidim zašto bi se naš položaj poboljšao. Za javnost ćemo i dalje ostati sumnjivil Ponovi to i Poirotu kad ga je nakon neko!iko dana sreo na Piccadillyju.

Poirot se nasmiješi.