I dalje imam utisak dok citam da Koeljo samo pazljivo cita i prevodi sve one "zivotne mudrosti" koje ljudi na raznim stranama sveta kace na fejsbuku i ostalim drustvenim mrezama. Ipak, ova knjiga, za razliku od ostalih, donosi i nesto malo neizvesnosti koja vas tera da jedva cekate sledece poglavlje. Naravno, 21 vek je, knjiga je u mnogome nedorecena, "nedomišljena", mnogi likovi i odnosi nisu kvalitetno razvijeni i istrazeni, ali tako pisr vecina danasnjih pisaca pa sto ne bi i Koeljo...
Od 1-10, dala bih 5. Pomalo dosadna, pocetak ok ali posle ima dosta nevaznih i dosadnih delova.
Zašto j ne mogu da čitam ovu knjigu?Molim Vas za pomoć.😁
I ako je ne pročitate nećete ništa propustiti.
Definitivno nije jedno od njegovih najboljih dela. Može se naći tu i tamo koji citat i pouka, u Koeljovom stilu, ali knjiga kao celina i nije nešto.
Koelja je, kao i obično, baš lako čitati i zato mi prija. Neke knjige su mi fantastične, dok za druge treba imati godine i iskustva da biste ih razumeli. To je upravo ova i možda joj se vratim nekada da vidim da mi se mišljenje promenilo.
Iskreno, nakon sto sam procitala Alhemicara, ocekivala sam pak nesto malo sofisticiranije, ovako procitah nesto sto bih ocijenila kao osrednje.
Idealno za citanje na plaži na odmoru, bez ikakvih ocekivanja. Knjiga odlicno prikazuje privilegovanu mladu ženu, majku, u privilegovanoj Ženevi, koja od obijesti ne zna šta će, pa sama sebi pravi zavrzlame da se ne bi ubila od dosade. Poučno na kraju krajeva (vidite kako covjek sam sebi otezava postojanje, a bog mu je dao sve), iako sam par puta na neke izjave zakolutala očima i pomislila, aj ne s***.
Ukratko, knjiga je proširena verzija Brenine pjesme “Uđi slobodno” 🤣
Treba je čitati u nekim zrelijim godinama jer tada se bolje razume.
Limunada.
Može Koeljo mnogo bolje.
Pomalo vulgarna,ali vrlo zanimljiva knjiga.