sr
Books
Virdzinija Vulf

Talasi

Jedan od najboljih britanskih romana svih vremena

Bliži se vreme kada će ovi monolozi postati dijalozo. Nećemo uvek odzvanjati kao gong posle udara, kad god u nama odjekne neka senzacija. Deco, naš život je bio kao gong koji odzvanja; buka i hvalisanje; udarci po potiljku u bašti.

Originalan i izuzetno poetičan roman Talasi smatra se remek-delom Virdžinije Vulf. Kroz niz povezanih unutrašnjih monologa šestoro prijatelja pratimo njihovo odrastanje. Njihovi likovi se suptilno razotkrivaju kroz razmišljanja o sebi i drugima, počev od dečje igre kraj mora, preko školovanja i stasavanja, do suočavanja sa smrću voljenog prijatelja Persivala, a onda i sa sopstvenom zrelošću. Ispresecane živim opisima mora u različito doba dana, lične pripovesti se spajaju u poetsku tapiseriju ljudskog iskustva.

Uprkos svojoj eksperimentalnoj formi, Talasi su doživeli komercijalan uspeh i oduševljene pohvale kritike čim su objavljeni 1931. godine, a danas se smatraju najambicioznijim romanom Virdžinije Vulf, koji njene modernističke narativne tehnike prikazuje u najboljem svetlu.

„Sav okupan svetlom, blistav i uglačan, istovremeno neverovatno tačan i suptilno konotativan. Besprekoran i istančan senzibilitet u jeziku i raspoloženju izraz su istinske poezije.“
–New York Times

„Ona je činila s rečima ono što je Džimi Hendriks radio na gitari.“
–Majkl Kaningem
284 printed pages
Original publication
1931
Publisher
Laguna
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Impressions

  • Aleksandarshared an impression4 months ago
    👍Worth reading

    Treba puno snage da se zaroni u ovo more.

Quotes

  • Aleksandarhas quoted4 months ago
    Suđeno mi je da budem slomljena. Suđeno mi je da mi se čitavog života podsmevaju ljudi. Suđeno mi je da budem bacana ovamo-onamo kao pluta po nemirnom moru, između ovih ljudi i žena sa licima punim grimasa i sa lažljivim jezicima. Svaki put kad se vrata otvore bivam odbačena daleko kao traka alge. Ja sam pena što belinom spira i ispunjava najdalje pukotine stena. Ali ja sam i devojka, baš ova ovde u sobi.“
  • Sara ✨has quoted4 months ago
    Skreće prema bukovoj šumi dalje od svetlosti. Širi ruke približavajući se šumi i ulazi u senku kao plivač u vodu. Ali su joj oči zasenjene posle svetlosti, ona se tetura i baca na žile drveća, dole gde svetlost izgleda kao da udiše i izdiše. Grane se dižu i spuštaju. Ovde je nemir i tegoba. Ovde je mrak. Svetlost je ćudljiva. Ovde je patnja. Žile drveća prave skelete po zemlji; mrtvo je lišće zgomilano po uglovima. Suzan je prostrla svoj bol. Maramica leži na žilama bukava, a ona jeca, sedeći šćućurena tamo gde je pala.“
  • b5964523885has quoted5 months ago
    Stvari koje one dižu su teške. One kažu ’da’, one kažu ’ne’; dok sam ja nestalna i promenljiva, za sekund me ljudi prozru. Ako njih sretne sluškinja, pogleda ih i ne nasmeje im se. Ali meni se smeje. One znaju šta treba reći kada im se neko obrati. Smeju se od srca; ljute se od srca; dok ja prvo moram da vidim šta rade drugi da bih i ja to isto učinila.“

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)