Čiksentmihaljijevo veliko otkriće jeste to da postoji stanje koje mnogi ljudi vrednuju čak i više od čokolade posle seksa. To je stanje potpune obuzetosti zadatkom koji je izazovan, a opet odgovara sposobnostima pojedinca. To je ono što ljudi ponekad nazivaju „boravkom u zoni“. Čiksentmihalji je to nazvao „tokom“ zato što često izgleda kao kretanje bez napora: dogodi se tok i vi idete s njim. Tok se često dešava za vreme fizičkog kretanja – kad skijate, brzo vozite po krivudavom seoskom putu ili igrate timske sportove. Toku doprinosi muzika ili delanje drugih ljudi, oboje tako što pružaju vremensku strukturu za ponašanje pojedinca (na primer, pevanje u horu, plesanje ili samo žustar razgovor sa prijateljem). A tok može da se desi tokom usamljeničkih kreativnih aktivnosti kao što je slikanje, pisanje ili fotografija. Ključno za tok: postoji jasan izazov koji vam u potpunosti zaokuplja pažnju; raspolažete veštinama potrebnim za taj izazov; i dobijate momentalni odziv što se tiče toga kako vam ide sa svakim korakom (princip napretka). Dešava vam se blesak za bleskom pozitivnog osećanja sa svakom savladanom krivinom, svakom tačno otpevanom visokom notom, svakim potezom četkice koji završi na pravom mestu. U doživljaju toka, slon i jahač su u savršenom skladu. Slon (automatski procesi) obavlja najveći deo posla, trči nesmetano kroz šumu, dok je jahač (svesna misao) potpuno zaokupljen traganjem za problemima i prilikama, i pomaže gde god može.