sr
Books
Elin Kulhed

Euforija

Roman o Silviji Plat

Poslednje godine života briljantne književnice u borbi sa svetom, svojim voljenima i samom sobom

Godina je 1961. Silvija je trudna s drugim detetom i blista od sreće. Sa suprugom Tedom Hjuzom upušta se u novu pustolovinu — renoviraće staru kuću u Devonu i podizati porodicu u sopstvenom kraljevstvu daleko od prljavog užurbanog grada.

Pre nego što su dobili decu, Ted je bio njen partner u svemu: dvoje intelektualaca koji su od života uzimali sve što bi poželeli. Ali sada se Ted sve češće povlači u svoj studio da piše. Silvija je napuštena, oseća se kao ženka koju opsedaju mladunci. Više od svega želi da piše, da živi punim plućima i ostavi svoj trag u svetu. Da li će svoju besmrtnost ostvariti kroz decu koju sada neguje svojim telom, ili kroz reči koje stavlja na hartiju kada ukrade malo vremena za sebe?

Ted je napušta. Odlazi kod ljubavnice u London. Silvija je opijena svojom snagom i uništena gubitkom. Ushićena, oseća da je njena stvaralačka moć na vrhuncu. Odlučuje da umre, ali pre smrti ispisuje stranice koje će joj obezbediti večnost.

„Euforija je užareni kamen koji isijava silovitim osećanjima i daje glas svim ženama rastrzanim između dve životne uloge — majke i umetnice. Ovo nije samo parabola o tragediji jedne žene već i vapaj duše koja svoje spasenje nalazi u kniževnosti.“
— Spettacolo News

„Život jedne književnice vodio je pero druge. Roman pripovedan u prvom licu o umetnici koja je popustila pod silinom sopstvenih misli i osećanja. Maestralno delo.“
— VG „Roman posle kojeg ćemo drugačije iščitavati dela Silvije Plat.“
— Dagbladet

„Remek-delo!“
— Västerbottens-Kuriren
252 printed pages
Original publication
2021
Publisher
Laguna
Translator
Igor Solunac
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Quotes

  • Anahas quoted4 days ago
    Zašto bih se odmarala ako to ne želim? Htela sam da pišem! Htela sam da ispečem hleb! Htela sam da živim kao Ted!
  • Anahas quoted4 days ago
    Osetila sam kako je Tedova stipendija okrunila moju što sam je dobila za drugu polovinu leta i za koju sam unapred završila delo. Roman sam, u nedostatku mašte, nazvala Stakleno zvono.
  • Anahas quoted4 days ago
    Dan mi se protivio, onako kako bi trebalo da dani to čine. Osetila sam obećanje u grudima, naslutila hirovitost decembra, vezivala crvene svilene tračice oko zavesa, igrala se s Fridom, koja me je zapravo zabavljala, i rešila kako bi ovako trebalo da izgledaju dani koje Tedova supruga provodi kod kuće.

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)