Djevojka koja se igrala vatrom

Ovo je narednik Ferguson. Želi vam postaviti nekoliko pitanja.

Lisbeth je pristojno kimnula. Narednik Ferguson izgledao je umorno. Izvadio je blok i kemijsku olovku pa zabilježio njeno ime.

„Gospođice Salander, koliko sam shvatio, vi ste pronašli suprugu Richarda Forbesa za vrijeme noćašnjeg orkana.“ Lisbeth je kimnula. „Gdje ste je pronašli?“

„Na plaži odmah ispred vrata“, odgovorila je Lisbeth. „Gotovo smo se spotaknuli na nju.“ Ferguson je zapisivao. „Je li nešto rekla?“ Lisbeth je odmahnula glavom. „Je li bila pri svijesti?“ Lisbeth je razborito kimnula.

„Imala je užasnu ranu na glavi.“ Lisbeth je ponovno kimnula. „Ne znate kako je zadobila tu ranu?“

Lisbeth je odmahnula glavom. Ferguson je izgledao kao da ga pomalo živcira što ona ne govori. „Puno je stvari letjelo zrakom“, rekla je kao pomoć. „Mene je skoro pogodila daska u glavu.“ Ferguson je ozbiljno zakimao. „Noga vam je ozlijeđena?“

Ferguson je pokazao na Lisbethin zavoj. „Što se dogodilo?“

„Ne znam. Vidjela sam ranu tek kad sam sišla u podrum.“

„Bili ste s jednim mladićem.“

„George Bland.“

„Gdje živi?“

„U kolibici iza Kokosove palme na putu prema zračnoj luci. Ako je kolibica još uopće tamo.“ Lisbeth je propustila reći da George Bland upravo sada spava u njezinu krevetu kat iznad. „Jeste li vidjeli njenog muža, Richarda Forbesa?“ Lisbeth je odmahnula glavom.

Narednik Ferguson očito se nije mogao sjetiti što bi još mogao pitati, pa je zatvorio blok. „Hvala vam, gospođice Salander. Moram napisati izvještaj o smrtnom slučaju.“

„Zar je umrla?“

„Gospoda Forbes…? Ne, ona je u bolnici u Saint George’su. Vjerojatno može zahvaliti vama i vašem prijatelju što je živa. Ali njen muž je mrtav. Pronađen je na parkiralištu zračne luke prije dva sata.“

Nekih šesto metara južnije.

„Bio je u jako lošem stanju“, objasnio je Ferguson. „Tužno“, rekla je Lisbeth Salander ne pokazujući nikakvih većih znakova da ju je to šokiralo.

Današnji su događaji davali jasnu poruku. Dr. Forbes svakog je jutra napuštao hotel sa svojom aktovkom, svježe obrijan i poslovno odjeven.

Provodio bi dan ne radeći apsolutno ništa, samo je ubijao vrijeme. Što god da je radio u Grenadi, to nisu bili planovi za gradnju nove škole, ali iz nekog je razloga htio da drugi misle da je na otoku poslom.

Čemu cijela ta predstava ?

„Odvjetnik Bjurman?“

Govorio je s očitim naglaskom, ali glas je bio tako neobično visok da se Bjurman na sekundu gotovo nasmijao. Kimnuo je. „Dobili smo tvoje pismo.“

„Tko si ti? Htio sam se sastati s…“

Muškarac s golemim rukama ignorirao je pitanje, sjeo nasuprot Bjurmanu i prekinuo ga. „Umjesto toga se sastaješ sa mnom. Reci što hoćeš.“

Odvjetnik Nils Bjurman na trenutak je oklijevao. Mrzio je pomisao da sve mora ispričati potpunom strancu. Ali to je bilo potrebno. Podsjetio se da nije jedini koji mrzi Lisbeth Salander.

Trebalo je pronaći saveznika. Tiho je počeo objašnjavati što hoće.