Djevojka koja se igrala vatrom

A ti ne znaš tko je on?“ upitao je Dag.

„Ne. Nisam ga uspjela identificirati. On je samo ime koje se povremeno pojavljuje. Cure ga se, izgleda, užasno boje i nijedna mi nije htjela ništa više reći.“

Inače, da ti malo pokvarim raspoloženje… prije koju godinu intervjuirala si curu koja se zove Irina P.“

„Irina R, dvadeset dvije godine, iz Sankt Peterburga. Došla ovamo prvi put 1999. i nekoliko se puta vraćala. Zašto?“

„Sreo sam se s Gulbrandsenom danas. Policajac koji je istraživao onaj bordel u Sodertaljeu. Jesi čitala prošlog tjedna da su pronašli jednu curu u kanalu u Sodertaljeu? Bili su naslovi u večernjim novinama. To je bila Irina P.“

„Pa to je grozno.“

U tišini su prošli pokraj Skanstulla.

„I ona mi je u doktoratu“, rekla je Mia Bergman. „Pod pseudonimom Tamara.“

Dag Svensson otvorio je dio Iz Rusije s ljubavlju s intervjuima i listao dok nije došao do Tamare. Koncentrirano je čitao dok je Mia prolazila pokraj Gullmarsplana i Globena. „Ovamo ju je doveo netko koga zoveš Anton.“

„Ne smijem upotrebljavati prava imena. Upozorili su me da bi me zbog toga mogli kritizirati na obrani doktorata, ali ne mogu razotkriti te cure. Postoji rizik da budu ubijene. A onda ne mogu imenovati ni klijente jer bi tako znali s kojim sam curama razgovarala. U svim analizama slučajeva imam samo pseudonime i neidentificirane osobe, tako da nema nikakvih konkretnih detalja.“

„Tko je Anton?“

„Vjerojatno se zove Zala. Nikada ga nisam uspjela identificirati, ali mislim da je Poljak ili Jugoslaven i da se ustvari sasvim drukčije zove. Razgovarala sam s Irinom P. četiri ili pet puta i tek ga je u posljednjem razgovoru spomenula. Namjeravala je preuzeti kontrolu nad svojim životom i napustiti sve to, ali njega se stvarno bojala.“

„Hmm…“ rekao je Dag Svensson.

„Što?“

„Samo se pitam… Naletio sam na ime Zala prije nekoliko tjedana.“

„Gdje?“

„Kad sam se suočio sa Sandstromom – onom gnjidom od novinara koji je kupovao usluge. Jebote. Koja je to svinja.“

„Kako to misliš?“

„On ustvari nije pravi novinar. Radi reklamne letke za neku kompaniju. Ali ima stvarno poremećene fantazije o silovanju koje ostvaruje s tom curom…“

„Znam. Ja sam je intervjuirala.“

„Ali jesi li primijetila da je radio grafičku obradu teksta za brošuru s informacijama o spolno prenosivim bolestima za Institut zdravlja?“

„To nisam znala.“

„Suočio sam se s njim prošlog tjedna. Naravno, totalno se šokirao kad sam izvadio sve dokumente i upitao ga zašto ide tinejdžericama kurvama iz Istočnog bloka da bi s njima ostvario svoje fantazije o silovanju.

Za pacijente poput Holgera Palmgrena bilo bi, naravno, idealno kad bismo mu mogli ponuditi osobnog trenera na puno radno vrijeme. Ali u Švedskoj već odavno nemamo sredstva za takvo što.“

„Zaposli jednog.“

„Molim?“

„Zaposli osobnog trenera za Holgera Palmgrena. Pronađi najboljeg.

Već sutra ujutro. I pobrini se da apsolutno sve što mu treba, od tehničke opreme i svega drugoga, ima na raspolaganju. Ja ću se pobrinuti da novac preko zaklade već krajem ovog tjedna bude tu za plaće i opremu koja je potrebna.“

„Šališ se?“

Lisbeth je usmjerila svoj čvrsti, izravni pogled na dr. A. Sivarnandana.

Mia Bergman zakočila je i popela se svojim fiatom na rub pločnika ispred postaje podzemne željeznice Gamla stan. Dag Svensson otvorio je vrata i sjeo na suvozačko mjesto dok se auto još kretao. Nagnuo se i poljubio je u obraz dok je vozila iza autobusa.

„Bok“, rekla je ne skidajući pogled s prometa. „Izgledao si tako ozbiljno, zar se nešto dogodilo?“

Dag Svensson uzdahnuo je i zakopčao sigurnosni pojas. „Ne, ništa ozbiljno. Samo neki problemi s tekstom.“

„Kakvi?“

„Još mjesec dana do roka. Obavio sam devet od planirana dvadeset dva suočavanja. Imam problem s Bjorckom iz Sigurnosne. Tip je na dugom bolovanju, a ne javlja se na kućni telefon.“

„Je li u bolnici?“

„Ne znam. Jesi li kad pokušala izvući koju informaciju od Sigurnosnoobavještajne agencije? Ne žele potvrditi ni da radi tamo.“

„Jesi probao kod njegovih roditelja?“

„Mrtvi, oboje. Nije oženjen. Ima brata koji živi u Španjolskoj. Nemam pojma kako da ga pronađem.“

Mia Bergman bacila je pogled na svog partnera dok je preko Slussena navigirala do tunela prema Ulici Nvnasvagen.

„U najgorem slučaju, morat ćemo izbaciti dio o Bjorcku. Blomkvist inzistira da svi koje optužujemo dobiju šansu za komentar prije nego što ih razotkrijemo.“

„A bilo bi šteta propustiti predstavnika Tajne policije koji ide kurvama. Sto ćeš učiniti?“

„Pronaći ga, naravno. Kako si ti? Živci rade?“

Pažljivo ju je probo prstom između rebara.

„Ustvari ne. Sljedećeg mjeseca branim doktorat i totalno sam mirna.“

„Kad sve znaš. Čemu onda biti nervozan?“

„Pogledaj na stražnje sjedalo.“

Dag Svensson okrenuo se i ugledao vrećicu. „Mia – tiskan je“, rekao je.

Podigao je jedan primjerak tiskanog doktorata.

Iz Rusije s ljubavlju Trafficking, organizirani kriminal i društvene protumjere Mia Bergman